KODL, Josip

KODL, Josip (Josef, Josip Maria), arhitekt (Zdice, 8. IX. 1887 — Split, 27. IX. 1971). Diplomirao arhitekturu na Češkoj visokoj tehničkoj školi u Pragu 1921. Nakon dobivena otkupa 1924. na natječaju za Regulacijski plan grada Splita zaposlio se u tehničkom odjelu splitskoga gradskoga poglavarstva, gdje je od 1925. radio u novoosnovanom odjelu za visokogradnju. Za II. svjetskoga rata pristupio antifašističkomu pokretu; 1943. u Italiji radio na prihvatu izbjeglica s Visa. U Splitu 1946–48. kao ravnatelj Oblasnoga građevinskoga poduzeća (od 1947. Konstruktor) vodio obnovu dalmatinskih sela i gradova, a 1950-ih na Brijunima izgradnju ljetne predsjedničke rezidencije i luke. Realizirao nekoliko splitskih javnih zgrada zbijene, kubične forme pod utjecajem A. Loosa: Meteorološki opservatorij na Marjanu (1925–26), s još vidljivim secesijskim detaljima, te potpuno u duhu moderne arhitekture internacionalnoga stila Dom Veslačkoga kluba »Gusar« na Matejuški (1926–27, srušen 1990), osnovnu školu Dobri u Kliškoj ul., kbr. 25 (1928–30), i četverokatni hotel »Ambasador« na Obali Ante Trumbića (1935–37). Izveo uglovnicu Čorak (Obala kneza Branimira, kbr. 1, 1923–24), kamenu kuću Tresić Pavičić (Šetalište I. Meštrovića, kbr. 37, potkraj 1920-ih) te više obiteljskih kuća, stambenih zgrada i vila funkcionalnih tlocrta i pročelja oslobođenih reminiscencija na prošlost ili regionalizam: obiteljsku kuću Kodl (Glagoljaška ul., kbr. 1, 1925–27), ravna krova i s opekom na uglovima, vile Kargotić i Krstulović (ugao Kaštelanove i Hektorovićeve ul. na Firulama, 1931–33), vilu Matković na Duilovu (danas dio Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša), stambenu uglovnicu (Ul. kralja Zvonimira, kbr. 2–4, i Petrova ul., kbr. 1, 1933) te trokatnice Kodl (Tršćanska ul., kbr. 7, 1939) i Tramontana (Ul. P. I. Čajkovskoga, kbr. 10). Adaptirao i dogradio uglovnicu Općinskoga doma (1924, srušena za II. svjetskoga rata), podignuo transformatorsku postaju u Dujmovači (1925), lučka skladišta i carinarnicu na Gatu sv. Duje (1935–38), djelomično realizirao novo groblje »Pokoj« (1925–28, danas Lovrinac) te izveo nekoliko gradskih fontana i postolja za Meštrovićeve spomenike M. Maruliću (1925. na Trgu braće Radića) i Grguru Ninskomu (1929. na Peristilu, danas u Ul. kralja Tomislava). Pripisuje mu se i paviljon »Osamica« (1930–33, srušen 1990-ih) Banovinske bolnice na Firulama (danas Klinička bolnica Split). Sudjelovao u natječaju za zgradu Biološko-oceanografskoga instituta na Marjanu (1930), a s N. Šegvićem, M. Markovinom i B. Pervanom izradio urbanističku studiju zapadne obale splitske luke (1951). Oblikovao interijer kavane »Luxor« na Peristilu (1941, poslije preuređen). Kao radikalni pristaša funkcionalističke arhitekture, afirmirao je suvremenu arhitektonsku misao u međuratnom Splitu, dosljedno ju primjenjujući i u projektima javnih zgrada u splitskoj povijesnoj jezgri. Zaslužan je i za promicanje veslačkoga športa; bio je jedan od osnivača (1914), natjecatelj (1922–27) i član uprave (1941) Veslačkoga kluba »Gusar«, za koji je 1926. u osmercu s kormilarom osvojio državno prvenstvo u Novom Sadu.