KOKOT, Ivan (Ivo), glazbeni i vjerski pisac, skladatelj (Donja Reka kraj Jastrebarskoga, 6. VIII. 1905 — Los Angeles, 2. XII. 1996). Završio 1924. Nadbiskupsku gimnaziju u Zagrebu. Kao stipendist francuske vlade 1924–27. studirao teologiju i crkveno pravo u Strasbourgu, gdje je učio crkvenu glazbu u F. X. Mathiasa, diplomirao na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i za svećenika bio zaređen 1929; glazbu učio 1933–34. u F. Dugana st. i F. Lučića u zagrebačkoj glazbenoj školi Polyhymnia. God. 1929–34. kapelan i gimnazijski kateheta u Križevcima, Varaždinu i Samoboru, 1934–37. upravljao župama Rovišće, Zrinski Topolovac i Sveti Petar Čvrstec, 1937–42. u Zagrebu bio gimnazijski kateheta, zamjenik dirigenta katedralnoga zbora, tajnik Cecilijina društva i 1941–42. urednik njezina glasila Sv. Cecilija, 1942–46. upravljao župom Sveta Klara i 1946–50. župom Draganić te bio ravnatelj crkve sv. Katarine i ustanove Naša draga svetišta. God. 1950. emigrirao u Rim, gdje je u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima bio orguljaš i zborovođa te surađivao na Radio-Vatikanu. Od 1953. djelovao u SAD, do 1955. kao duhovni pomoćnik u crkvi u Whittieru (Kalifornija), potom do 1978. kao svećenik i orguljaš u talijanskoj misiji u Los Angelesu, osim 1963–67. kad je ondje i u Rimu proučavao građu o Michelangelu Buonarrotiju. Objavio knjižice Adventisti – novi proroci (Zagreb 1937) i Mali misal. Molitvenik za katoličku srednjoškolsku omladinu (Zagreb 1940) te u stihovima priručnik Evanđeoski nauk (Zagreb 1968). Pisao članke, osvrte i studije o crkvenoj glazbi i cecilijanskom pokretu, vjerskim pitanjima, pastoralnoj teologiji i katehetici, narodnim običajima, osobito Prigorja, te radove iz povijesti umjetnosti, poglavito nastojeći na nov način protumačiti simboličko-alegorijsku tematiku Michelangelovih i Rafaelovih djela. Javljao se u periodicima Sv. Cecilija (1925–28, 1939, 1941–42, 1980), Luč (1927–28), Katolički list (1932–38), Hrvatska straža (1933–34, 1936, 1938–40), Sklad (1934), Obitelj (1935), Glasnik sv. Franje (1937–39), Zlatno klasje (1938), Hrvatski radiša (1939), Kršćanska škola (1941–42), Nedjeljne vijesti (1942), Fede e arte (Rim 1954), Bogoslovska smotra (1973, 1977, 1980). Skladao je crkvenu glazbu za dječje, ženske, muške i mješovite zborne sastave te skupljao i za zbor harmonizirao hrvatske narodne popijevke. Većina je objavljena u glazbenim prilozima časopisa Sv. Cecilija (1925, 6; 1926, 2; 1941, 1–2; Missa na motive starog hrvatskog korala Zdrava devicza Maria, 1941, 5–6; Regina coeli, laetare, 2000, 1), Sklad, skladbe za muški zbor (Tri prigorčice, 1935, 5, Pr. 64; Tri međimurske, 1937, 2, Pr. 86; Prigorska svadbena suita i Dvije napitnice, 1940, 6, Pr. 142; Mala suita. Na motivima starinskih pjesama iz Pokuplja, 1942, 5–6), Anđeo čuvar, skladbe za dječji zbor (1936–37, 8; 1938–39, 1; 1939–40, 3 i 5), Naša Gospa Lurdska, skladbe za pučko pjevanje (1936, 7 i 8–9; 1938, 9–10 i 12; 1939, 5) i Proljeće, za dječji zbor (1939–40, 2, 3 i 6–10; 1943–44, 3). Zasebno su tiskane Hrvatska misa. Na stari hrvatski koral Otecz nas dobri za mješoviti zbor te solo-popijevka Kaj na tekst D. Domjanića (obje Zagreb s. a.), nekoliko skladba tiskano mu je u pjesmaricama Hrvatski crkveni kantual (Zagreb 1934), Pjevajte Gospodu pjesmu novu (Zagreb 1983, 2003²) i Slavimo Boga (Frankfurt na Majni—Zagreb 1993), a skladba Gospoja si milostiva snimljena je na CD Blagovijest (Splitska provincija sestara milosrdnica, 2002). Bio je suradnik za glazbeni dio Nedjeljnog i blagdanskog misala (Rim 1966). Pod pseudonimom Zagrebiensis objavio brošuru Nedovršena eroica nadbiskupa Stepinca (S. l. 1953).
LIT.: P. Z. Blajić: Za dvostruki jubilej bivšeg urednika Ivana Kokota. Sv. Cecilija, 50(1980) 3, str. 68. — S. Kožul: Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 1992, 630–631. — (Nekrolozi): Glas Koncila, 35(1996) 29. XII, str. 14. — S. Kožul, Službeni vjesnik Nadbiskupije zagrebačke, 83(1996) 5, str. 171–172. — Isti, Sv. Cecilija, 67(1997) 2, str. 49–50.
Joško Barić i Marijana Pintar (2009)
