KOKOTOVIĆ, Dušan

KOKOTOVIĆ, Dušan, grafičar i slikar (Lipovo Polje kraj Kosinja, 15. X. 1888 — Zagreb, 19. IX. 1953). U Zagrebu polazio gimnaziju do 1905. i ALU 1907–11 (M. C. Crnčić). Usavršivao se na likovnim akademijama u Firenci 1911–12, Münchenu 1912–13 (P. Halm) i Beču 1913–14. God. 1913. s T. Krizmanom putovao Makedonijom i Srbijom. Neko vrijeme živio u Karlovcu, od 1919. uglavnom u Zagrebu, radeći sporadično kao nastavnik, 1952. kao honorarni na ALU. God. 1950. osnovao je grafički odsjek u školi za primijenjenu umjetnost u Skoplju. Bavio se pretežno bakropisnim vedutizmom. Radio bakropise od 1910 (Volosko) – ciklus Iz Italije (1912–13) pod Crnčićevim, a Po Makedoniji (1914), razigraniji (Gračanica), pod Krizmanovim utjecajem. God. 1920–30. postupno napušta tonske kontraste, pojednostavnjuje oblike i sintetizira liniju te izdaje sedam mapa (Bakropisi, 1920; Rab, 1923; Trogir, 1924; Hvar, 1925, predgovor G. Novak; Stari Zagreb, 1925; Stari Beograd, nakon 1925; Dubrovnik, 1930). U mapama Rab i Trogir još uvijek prevladavaju tonski kontrasti (Grad s mora, Kampanile, Pinije, 1923; Stara loggia, 1924), listovi Hvara (Palača Leporini, Nova obala, Venecijanski arsenal) odlikuju se sigurnošću tehnike i pomnim odabirom motiva, Staroga Zagreba (Rauchova palača, Dolac, Popov toranj) ravnotežom »između slikovitosti i logične konstrukcije površine« (G. Gamulin), a Dubrovnika pravocrtnim ritmom, razigranim u istoimenoj litografskoj mapi (1931–32). Litografijom je zastupljen u Mapi Proljetnoga salona (Zagreb 1920, predgovor G. Krklec). U pojedinačnim bakropisima postignuo je ekspresionistički (Portret Stanka Tomašića, 1919) i slobodniji pristup (Portret Lunačeka, 1925; Trg u Ulcinju, 1934), u suhoj igli baršunastu mekoću (Ribari), na drvorezima voluminoznost (Pralje, 1950-ih), a radio je i monotipije (Lik djevojke; Masline, 1952) te bakropise partizanske tematike (Klanjec, 1941; mapa Tragom IV. i V. ofenzive. Skoplje 1950). Slikao u ulju i akvarelu krajolike, vedute, portrete i mrtve prirode u karlovačkom razdoblju (Portret gđice M. L., 1917), a najviše u 1930-ima (U luci, 1934, MG), uglavnom koloristički svježe i skladno. Za PD »Sloga« u Dubrovniku izradio je 1935. portrete Kralj Aleksandar i Kraljica Marija. Radio crteže (Portret Tome Rosandića, 1913; Gospođa Dolenec, 1952, ugljen, Muzej grada Koprivnice) i ilustracije u periodicima (Savremenik, 1913–20; Pokret, 1923). Izlagao samostalno u Karlovcu (1917, 1919) i Zagrebu (1924, 1930–31, 1934), a skupno na izložbama društva »Medulić« (Ljubljana 1909, Zagreb 1910), Jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi (Beograd 1912), Grafičkoj izložbi (Zagreb 1912), Međunarodnoj grafičkoj izložbi (Zagreb 1914), Proljetnom salonu (Zagreb 1916–28), Izložbi jugoslavenskih umjetnika (Pariz 1919), izložbama jugoslavenske grafike (Zürich, Sankt Gallen 1926; Lavov 1927; Metz, Saarbrücken 1933), Zagrebačkih umjetnika (Zagreb 1934–36), Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938–39), Hrvatski umjetnici (1940), Hrvatski umjetnici u NDH (Zagreb 1941–44), Hrvatska umjetnost (Berlin, Beč, Bratislava 1943) te izložbama ULUH-a (od 1946), Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije (Beograd, Zagreb, Ljubljana, Moskva, Lenjingrad, Prag 1946–48), Izložba petorice (Zagreb 1950). Posmrtno su mu djela izlagana na izložbama »Medulića« (Zagreb 1962), Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo (Zagreb 1980), Hrvatska moderna (Rijeka 1992), Veliki hrvatski grafičari XX. st. (Slavonski Brod 1995). U 1920-ima »može se smatrati najboljim našim bakropiscem povijesnog, pasatističkog žanra« (Gamulin). Djela mu se čuvaju u Kabinetu grafike HAZU i Grafičkoj zbirci NSK.