KOLACIO, Zdenko

traži dalje ...

KOLACIO, Zdenko, urbanist i arhitekt (Sušak, 24. IX. 1912 — Zagreb, 18. V. 1987). Brat pjevača Aleksandra. Završio gimnaziju u Sušaku 1930, diplomirao arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1935. U gradskom poglavarstvu Sušaka radio 1937–39. na generalnom regulacijskom planu grada (s V. Jamnickým i Mirkom Premužićem). Nakon II. svjetskoga rata sudjelovao u obnovi Rijeke (suautor studije urbanističkoga plana grada 1946. i autor rekonstrukcije gradske obale 1946–60) te 1952. osnovao i do 1956. vodio Urbanistički institut za Istru i Hrvatsko primorje (suautor urbanističkoga plana Umaga, 1952–53, sa Z. Silom i Mirom Ružić). God. 1956–71. u Zagrebu direktor Urbanističkoga zavoda grada, potom radio u Republičkom sekretarijatu za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove, a od 1972. do umirovljenja 1974. bio direktor u arhitektonskom birou »Zagreb-projekt«. Nakon potresa u Skoplju 1963. član savjetodavnoga odbora UN za obnovu grada. U Zagrebu je prema njegovu i Silinu nagrađenom natječajnom projektu za regulaciju poteza od Zrinjevca do Save (195556, s arhitektonskim rješenjem Gradske vijećnice Kazimira i Božice Ostrogović) južno od željezničke pruge započelo formiranje novoga »društvenoga centra« grada, s javnim zgradama uz rubove kontinuiranoga poteza pješačkih trgova i zelenih površina. Projekt je djelomično realiziran; na njegovim je osnovama 1965. u Urbanističkom zavodu grada Zagreba izrađen idejni urbanistički plan Trnja (suautor), proveden uz Ul. grada Vukovara, Aveniju Marina Držića i na »sveučilišnom potezu«. Suautor je idejnoga urbanističkoga rješenja južnoga Zagreba (1962) za potrebe 250 000 stanovnika, zasebnih idejnih projekata naselja Trnsko (1959–60) i Siget (1963), središta Zapruđa (1967) te urbanističkih planova Volovčice (1964), Sopota (1965), Zavrtnice i Ravnica (1966). Vodio je izradbu urbanističkoga programa grada iz 1964 (prema kojem je 1971. donesen i prihvaćen Generalni urbanistički plan Zagreba). Sudjelovao u natječajima u Rijeci za naselje brodogradilišta »3. maj« (1946), zgradu poduzeća »Vulkan« (1952, sa Silom, II. nagrada), stambenu zgradu tvornice papira (1954, I. nagrada) i stambenu zgradu na tadašnjem Trgu Mateotti (1954, I. nagrada), u Crikvenici za regulaciju gradskoga središta s idejnim projektom Doma kulture i hotela (1950–51, sa Silom, I. nagrada), u Zadru za regulaciju gradskoga središta (1960, s V. Ivanovićem, G. Kneževićem, M. Maretićem i J. Uhlikom, I. nagrada) i za turistički kompleks Borik (1967, s V. Uhlikom, II. nagrada) te u Zagrebu za tipske stambene objekte (1961, s Ostrogovićem, I. nagrada). Projektirao je memorijalne spomenike i spomen-parkove, uglavnom na temu II. svjetskoga rata. Svoje je apstraktne prostorne kompozicije u kamenu i betonu, koje su prvi odmaci od dotadašnjih figuralnih prikaza te teme, oblikovao arhitektonski, služeći se jednostavnim geometrijskim elementima. Ustrajući na čistoći strukture i poštujući ambijent i tradiciju, sa Silom je realizirao spomenik V. Gortanu u Bermu (1952–53) i spomenik borcima na Trsatu u Rijeci (1952–56), a s K. Angelijem Radovanijem spomen-park strijeljanih na Šubićevcu u Šibeniku (1961–62), složenije artikulacije prostora. U duhu minimalizma oblikovao je memorijalna obilježja u Anindolu u Samoboru (1959), Susedgradu (1961), Ferdinandovcu (1961–62) i šumi Abez kraj Gvozda (1966) te spomenike V. Nazoru u Crikvenici, V. F. Mažuraniću na groblju u Novom Vinodolskom (oba 1973) i A. Mohorovičiću u Voloskom (1979). Sudjelovao u natječajima za spomenike u Jajincima kraj Beograda (1958, s Angelijem Radovanijem, I. nagrada), Zenici (1960, s Angelijem Radovanijem, I. nagrada) i Zagrebu ispred Građevinskoga obrazovnoga centra (1981, I. nagrada). Izradio projekte za spomenike u Biogradu (1973) i Betini (1975) te za spomen-kompleks Dotrščina u Zagrebu (1980). Od 1970-ih crtao bračke pejzaže, krokije s putovanja i portrete (NSK). Izlagao samostalno crteže u Zagrebu (1975, 1978–79) i Rijeci (1975), projekte za spomenike u Zagrebu (1976) i Šibeniku (1977), a skupno na Zagrebačkom salonu (1965–66, 1968–69, 1971–74, 1976, 1982), Zagrebačkoj izložbi crteža (1973–83, 1987), izložbi Umjetnički spomenici u čast NOB (Zagreb 1976), na Mediteranskom kiparskom simpoziju u Dubrovi kraj Labina (1979, 1981) i Izložbi portreta u Tuzli (1980). — Autor je knjige eseja Vizije i ostvarenja (Zagreb 1978), u kojoj se kritički osvrnuo na stanje u našem urbanizmu, istaknuvši problem kontinuiranoga uništavanja priobalnoga ambijenta i tradicionalne arhitekture, te donio povijesnu studiju o zagrebačkoj katedrali. Prvi povijesni pregled urbanističkoga razvoja Rijeke objavio u zborniku Rijeka (Zagreb 1953, suautor Z. Prikril), a prve tekstove o međuratnoj arhitekturi Rijeke i Sušaka i njezinim autorima u časopisima Čovjek i prostor (1959, 1964, 1967) i Dometi (1974). O temama iz urbanizma i arhitekture, memorijalnim spomenicima i svojim projektima pisao u periodicima Riječki list (poslije Novi list Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara te Novi list, 1948–56, 1974), Čovjek i prostor (1958–67, 1972, 1975–83), Večernji list (1959, 1961), Arhitektura (1960–63, 1968, 1970–76, 1981, 1984–85; urednik 1960–63), Aufbau (Beč, 1962), Oko (1974) i Vjesnik (1977–81, 1983–84). Surađivao u likovnim enciklopedijama LZ. Dobitnik je nagrada za životno djelo »Viktor Kovačić« (1974) i »Vladimir Nazor« (1983), godišnjih »Vladimir Nazor« (1976) i Nagrade Borbe (1980) te međunarodne Herderove nagrade (1979) za izniman prinos integralnosti srednjoeuropske kulture. Bio je dopisni član Akademije za urbanizam Savezne Republike Njemačke i Austrijskoga društva za istraživanje i planiranje prostora.

LIT.: J. Seissel: Novi društveni centar Zagreba. Republika, 12(1956) 2, str. 17. — Monument en Istrie, Yougoslavie. L’architecture d’aujourd’hui (Paris), 28(1957) 4, str. 80. — J. Seissel: Spomenik u Jajincima. Čovjek i prostor, 5(1958) 73, str. 1, 4–5. — I. Zemljak (I. Z.): Između kolodvora i Save. Ibid., 80/81, str. 1. — Arhitekt Zdenko Kolacio. Ibid., 7(1960) 102, str. 3. — V. Bizjak: 250.000 stanovnika na desnoj obali Save (razgovor). Vjesnik, 23(1962) 25. IX, str. 5. — B. Milić: Dileme na Trnju. Čovjek i prostor, 13(1966) 157, str. 1–3. — (N. Pevsner): Kolacio Memorials. The Architectural Review (London), 1966, 9, str. 221–222. — Nagrada za životno djelo »Viktor Kovačić«. Čovjek i prostor, 21(1974) 12, str. 19. — J. Depolo: Crteži Zdenka Kolacija. Ibid., 22(1975) 6, str. 26. — M. Kinel: Il Fiumano che ha construito la nuova Zagabria (razgovor). La Voce del popolo, 31(1975) 3. IV, str. 5. — D. Venturini: Memorijalni opus arhitekta Zdenka Kolacija. Arhitektura, 29(1975) 155, str. 36–48. — Z. Poznić: Spomenici i obilježja arhitekta Zdenka Kolacija. Čovjek i prostor, 23(1976) 9, str. 30–31. — M. Prelog: Zdenko Kolacio (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1976. — J. Škunca: Među pionirima nove plastike. Vjesnik, 37(1976) 29. V, str. 11. — S. Sekulić-Gvozdanović (S. S. K.): Vizije i ostvarenja. Arhitektura, 32(1978) 166/167, str. 107–108. — V. Burić: Poput Velog Jože. Večernji list, 24(1980) 12. i 13. I, str. 7. — 25 godina Urbanističkog zavoda grada Zagreba 1957–1982. Zagreb 1982, 4–6. — Lj. Domić: I vizije i ostvarenja (razgovor). Vjesnik, 44(1984) 21. VII, str. 10. — M. Donadini: Zdenko Kolacio. Život umjetnosti, 1984, 37/38, str. 114. — T. Maroević: Zdenko Kolacio, spomenici i obilježja 1953–1982 (monografija s potpunijom bibliografijom). Zagreb 1984. — (Nekrolozi): Lj. Domić, Vjesnik, 47(1987) 19. V, str. 11. G. Knežević, Čovjek i prostor, 34(1987) 5, str. 7. — R. Miščević: Prema antologiji hrvatskog urbanizma i prostornog planiranja. Arhitektura, 51(1998) 1, str. 12–15.
 
Bojana Franić (2009) 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOLACIO, Zdenko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.12.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kolacio-zdenko>.