KOLAR, Boris

KOLAR, Boris, redatelj animiranih filmova i crtač (Zagreb, 14. IV. 1933). U Zagrebu završio gimnaziju 1953. te do 1955. studirao na Arhitektonskom fakultetu. Radio 1951–56. kao stalni karikaturist u Kerempuhu i ilustrator u Petku, Plavom vjesniku i Vjesniku u srijedu. Slobodni je umjetnik od 1968. do umirovljenja 1990. God. 1952. bio je crtač u Duga-filmu, 1954–55. scenograf sa Z. Bourekom 13 privatno realiziranih reklamnih filmova D. Vukotića i N. Kostelca, a 1958. animator i scenograf filma Prometni znaci – ulični junaci B. Ranitovića u Zora-filmu. Sudjelovao 1956. u osnivanju studija za crtani film u Zagreb-filmu, gdje je isprva glavni crtač na Vukotićevim filmovima Nestašni robot (1956, s A. Marksom), Abra Kadabra (1958), Veliki strah (1958, nagrada u Puli), Koncert za mašinsku pušku (1958, nagrada u Beogradu 1960) i Osvetnik (1958) te scenograf (Vukotić, Cowboy Jimmy, 1957, s Bourekom; Kostelac, Susret u snu, 1957), a 1960. počeo je režirati crtane filmove. Slijedio je konvencije Zagrebačke škole crtanoga filma njegujući reducirani izraz, poetičnost i geg. Razvio različite crtačke stilove baveći se na humorističan način egzistencijskim temama. Kao redatelj i glavni crtač realizirao filmove Dječak i lopta (1960) i Bumerang (1962, I. nagrada u Karlovym Varyma 1962, II. nagrada u Beogradu 1963), u kojima dominiraju geometrijski grafizam i plošnost. U filmu Vau-vau (1964, III. nagrada u Oberhausenu 1965), nominiranom za nagradu Oskar, kao redatelj, glavni crtač i glavni animator približio se apstrakciji eksperimentirajući s linijom te svodeći oblike na simbole. Slijede filmovi Otkrovitelj (1967), s umekšanim linijama i povratkom figurativnomu prikazivanju, Dijalog (1968), Stručnjaci (1968) i Utopija (1973), dinamične animacije i naglih obrata, te serije minifilmova Mikromanija (1970–71) i Adam (1972–73) s temom muško-ženskih odnosa, u kojima je sažeo stilski izričaj. Njegujući umjetnički i populistički izraz, režirao je epizodu serije Inspektor Maska (1962), sa Z. Grgićem i A. Zaninovićem korežirao 12 epizoda prvoga ciklusa serije Profesor Baltazar, najkomercijalnijega projekta Zagreb-filma (1968–69), a potom samostalno pet epizoda drugoga ciklusa (1971–72) i šest epizoda trećega (1977). Autor je mnogobrojnih promidžbenih (Tajna jednog zadovoljstva, 1960) i edukativnih filmova, katkad u suradnji sa svjetskim humanitarnim organizacijama (Neman i vi, 1964, za SZO, nagrade u Edinburghu 1964, Vicenzi 1965. i Fiuggi 1966; Human Rights Now!, 1988. za Amnesty International), te špica Svjetskoga festivala animiranih filmova u Zagrebu 1978. i 1986. Ilustrirao je knjige za djecu (Maja Gluščević, Klopka za medvjedića. Zagreb 1994, Nagrada »Grigor Vitez« 1995) i slikovnice (Branka Krajnović, Pas koji je volio cvijeće. Zagreb 1989), jednostavnim plošnim i dopadljivim crtežom, te udžbenike. Bavio se grafičkim dizajnom, među ostalim izradio plakat za Svjetski festival animiranih filmova u Zagrebu 1986. Pri Zagreb-filmu poučavao animaciju, koju su polazili i strani studenti, te ju predavao na Sveučilištu u Torinu 1987. Izlagao skupno na izložbama Animacija (Zagreb 1974) te EXAT 51 i Nove tendencije (Cascais 2001).