KOLUMBIĆ, Tin

KOLUMBIĆ, Tin, pjesnik i pripovjedač (Sveta Nedjelja na Hvaru, 11. VII. 1936). Završio 1956. dominikansku klasičnu gimnaziju u Bolu te Višu pedagošku akademiju 1959. u Mostaru. God. 1959–65. osnovnoškolski nastavnik hrvatskoga jezika u Hvaru, gdje se, pokrenuvši rad u amaterskom kazalištu, bavio režijom i glumom te vodio kazališne družine. Radeći potom do 1989. kao nastavnik u Slavonskoj Požegi, ondje utemeljio i vodio Kazalište mladih te, kao predsjednik ogranka MH, 1971. pokrenuo i uređivao književno-kulturni list Hrvatska pokrajina, a od 1990. djelovao u Opatiji, vodeći književnu tribinu. Od 1995. ponovo u Hvaru – predsjednik ogranka MH i urednik njezina glasila Hanibalova luč do 1998. te suradnik Dramskoga studija mladih. Književno stvaranje započeo u pol. 1960-ih suradnjom u periodicima (Hrvatski književni list, Omladinski tjednik, Telegram, Život). U knjigama stihova i pripovjedne proze, obilježenima jednostavnošću i jezgrovitošću jezičnoga izričaja, tematski najčešće vezanima uz djetinjstvo i zavičajni krajolik, oživljuje ponajviše idilične ugođaje rodnoga otoka, ali i slavonskih ravnica (Panonsko more, 1991). Stihovi mu se odlikuju likovnim i zvukovnim bogatstvom, a bujnu pjesničku imaginaciju iskazuje vizualnim predodžbama bogatima personifikacijama, neobičnim metaforama i onomatopejskim kovanicama (Sunčano zvono, 1989; Dobro more, 1992). Njegujući tip poetskih minijatura i jednostavan način pjevanja, utemeljen na lapidarnosti pjesničkoga izričaja te izboru leksika izvan konzervativnih tradicionalističkih, ali i modernih, ludičkih shema, ostvario je samosvojan stilski oblik i specifičnu poetiku, potvrdivši se kao darovit pjesnik blizak dječjoj percepciji. Zaokupljenost Domovinskim ratom i posljedicama stradavanja očituje u pjesničko-proznoj zbirci U ime mira (1995), a u biblijskim motivima prožetoj zbirci stihova Umijeće ljubavi i smrti (2000) potvrđuje se kao spiritualni pjesnik kršćanskoga nadahnuća. U Izabranim pjesmama (2001), svojevrsnom presjeku pjesničkoga opusa u pet motivsko-tematskih ciklusa, kao temeljni svjetonazorni orijentiri pojavljuju se ljubav, domoljublje i bogoljublje te uronjenost u zavičajnu prošlost. Svijet djetinjstva i zavičaja evocira i u nostalgičnim stihovima zbirka na čakavskome Vonj murtele, duša matere (1996) i Bašćina u sarcu (2006). Prepoznatljiv lirski stil unosi i u pripovjednu prozu njegujući svojevrstan stilizirani oblik poetičke bajke. Preplet bajkovitoga i zbiljskoga te sklonost mitologiji i mitskomu doživljaju svijeta prevladava u zbirci Otmica Helene (1988), a djeci namijenjene, emotivno nijansirane Priče iz Petrova uha (1998), slikama i motivima na granici stvarnosti i snova te unutarnjim, meditativnim slojem primjerene su i odraslima. Napisao i roman za djecu Priča o Sunčici (1989) te zbirke igrokaza Igramo se (1979) i Sat ljubavi (2004). O povijesti i djelovanju hvarskoga kazališta pisao u knjižici Fenomen hvarskog teatra (Hvar 2004), u zbirci Mir ljudima dobre volje (2005) tumačio biblijski smisao i bit slavljenja Božića te njegovo značenje u hrvatskoj vjerskoj tradiciji, a knjigu pjesama i priča Vukovarski memento (2006) tiskao je u povodu obljetnice stradanja Vukovara. Zastupljen je u antologijama i zbornicima Pjesme vedre mladosti (1977), Čarobni govor djetinjstva (1984), Harlekin i Krasuljica (1990), Začarani pijetao (1990), Nad zgarištima zvijezde (1993), Kazališni vrtuljak (1997), Mila si nam ti jedina (1998), Hrvatska božićna lirika (2000), Hrvatska uskrsna lirika (2001), Priče i pjesme iz Domovinskoga rata (2003) i Pjesni Hvara (2003), sve objavljeno u Zagrebu, te Krist u hrvatskom pjesništvu (Split 2007). Pjesme su mu uglazbljene i uvrštene u zbirke Skladbe za mlade op. 65 (Split 1981), Spavaj, spavaj, zlato moje (Zagreb 1991) te snimljene na kaseti (Zagreb 2004). Pjesme, pripovijetke, književne prikaze, eseje i druge priloge objavljuje i u periodicima Večernji list (1991, 1996–97), Forum (1992), Školske novine (1992–2002), Hrvatski književni list (1994–95), Hrvatsko slovo (1995–2007), Hrvatska revija (1996), Književna Rijeka (1996, 1998–2000), Ognjište (1996), Čakavska rič (2001), Fokus (2001–06), Kolo (2004), Vjesnik (2004–06), Republika (2005–06), kao dopisnik Slobodne Dalmacije i izvjestitelj za Glas Koncila te u časopisima za djecu Modra lasta, Radost, Smib, Cvitak i Prvi izbor. Izbor pjesama preveden mu je na talijanski jezik (Vivere errando, 1983). Višestruki je dobitnik Nagrade »Drago Gervais« te Nagrade »Dubravko Horvatić« za poeziju 2007.