KOLUMBO, Josip (Kolombo), političar (Kutjevo, 11. XI. 1905 — Zagreb, 14. VIII. 1930). U Zagrebu učio bravarski zanat, 1922. stupio u SKOJ. God. 1923. zaposlio se u željezničkoj radionici u Nišu, gdje je postao sekretarom Mjesnoga komiteta SKOJ i članom Oblasnoga komiteta KPJ, djelovao sindikalno i politički, pa je 1924. osuđen na dvije godine zatvora i zatočen u Pirotu. Nakon izdržavanja kazne bio od 1927. predstavnik Srbije u CK SKOJ, a 1928. upućen je u Moskvu na studij pri Komunističkom univerzitetu nacionalnih manjina Zapada. God. 1929. vratio se u Jugoslaviju i postao političkim sekretarom CK SKOJ; radio na obnovi razbijenih skojevskih organizacija te ponovo pokrenuo glasilo Mladi boljševik. Ubijen je u sukobu s redarstvom na zagrebačkom Goljaku. Jedan od sedmorice sekretara SKOJ stradalih u međuratnom razdoblju, bio je slavljen kao primjer junaštva ljevičarske mladeži te umjetnički obrađivan. Služio se konspirativnim imenima Čolović, Goljev, Nišlić, Nišlija, Stanko Stokić i Tošić.
LIT.: Sedam sekretara SKOJ-a. Mladost (Beograd), 14(1969) 662, str. 20–21. — A. Petković: Priča o smrti Josipa Kolomba. Požeški zbornik, 3(1970) str. 71–75. — V. Rajčević: Revolucionarni omladinski pokret u Hrvatskoj, 1–2. Zagreb 1979–1980. — S. Ugarković i I. Očak: Zagreb, grad heroj. Zagreb 1979. — Kongresi, konferencije i sednice centralnih organa SKOJ-a 1925–1941. Beograd 1983.
Dino Mujadžević (2009)
