KONZUL ISTRANIN, Stjepan (Stipan Istrijan, Stephanus Consul Pinguentinus, Histrianus), vjerski pisac i prevoditelj (Buzet, 1521 — okolica Željeznoga, 1579). Pretpostavlja se da se školovao u svećenika glagoljaša u rodnom mjestu. Pristavši uz protestantizam, morao je 1549. napustiti župničko mjesto u Starom Pazinu te se sklonio u Ljubljanu, a potom u Kranj, gdje je obavljao službu evangeličkoga propovjednika. Budući da ni ondje nije mogao djelovati, pošao je 1552. P. Trubaru u Rothenburg na Tauberu, odakle su se 1553. preselili u Kempten, a on na Trubarovu preporuku dalje u Regensburg. Bio je učitelj pjevanja u tamošnjoj evangeličkoj školi i kantor u evangeličkoj crkvi, koju je službu obavljao i 1556. u Chamu. Zbog bolesti vraćao se u Kempten i Regensburg, a 1560–65. radio je u hrvatskoj protestantskoj tiskari u Urachu kao korektor, prevoditelj i pisac hrvatskih predgovora; uz to, po njemačkim je gradovima raspačavao hrvatske knjige i prikupljao novčane darove od knezova i podupiratelja tiskare. Od 1568. do kraja života djelovao među Hrvatima u okolici Željeznoga. Vezan uz poslove uraške tiskare, radio je na hrvatskim protestantskim knjigama, osobito skrbeći o njihovim glagoljskim izdanjima. Osim Pokusnoga lista (1560) i Table za dicu (1561), kojih su glagoljsko i ćirilično izdanje pojedinačno potpisali on i Anton Dalmatin, ostale su knjige objavljene u njihovoj suradnji, a na nekima su im se pridružili i drugi prevoditelji, kao što su J. Cvečić i J. Juričić. Glavna je i najopsežnija knjiga Dalmatina i Konzula Novi testament (1562–1563), prvi hrvatski cjelovit prijevod Novoga zavjeta. Prevoditi ga je, uz katekizam, Konzul počeo za boravka u Chamu 1557. prema te godine tiskanu Trubarovu slovenskom prijevodu, a potom ga je u Ljubljani Dalmatin, koji je boravio u M. Klombnera, jezično popravio. S Kranjskim staležima odlučili su 1559. prijevod dati na uvid poznavateljima hrvatskoga jezika i glagoljice u Metliki te ga tiskati na glagoljici i ćirilici. Na Trubarov zahtjev da priskrbi glagoljična slova, Konzul je boravio u Nürnbergu od 23. travnja do kraja kolovoza 1560, a za predložak je uzeo prvu hrvatskoglagoljsku početnicu (Venecija 1527). Kad su slova bila gotova, ondje je dao otisnuti tzv. veliki glagoljski probni list u 200 primjeraka (Pokusni list), a na početku siječnja 1561. odlučeno je da bi se projekt uskoro mogao realizirati u Urachu. U hrvatskom predgovoru prevoditelji navode da su Novi testament načinili »iz najboljega latinskoga, vlaškoga, nemškoga i kranjskoga tlmačenja«, a služili su se i Lekcionarom Bernardina Splićanina (Venecija 1543²). Nadalje spominju kako su knjigom htjeli služiti ponajprije »Hrvatom i Dalmatinom, potom takajše Bošnakom, Bezjakom, Srblanom i Bulgarom«, prevodeći radi lakšega razumijevanja narodnim govorom, rabeći obične, razumljive riječi te kontaktne sinonime kao sredstvo široke priopćajnosti. Kad je Novi testament tiskan, neki su istarski svećenici i franjevački redovnik u Ljubljani izjavili da sadržava grafijske pogrješke i da leksik nije posve hrvatski. Trubar je o tom izvijestio vlasnika i podupiratelja tiskare I. Ungnada, zbog čega su se razišli. Trubar se povukao iz hrvatskoga prevoditeljskoga projekta, a Ungnad je poslao Konzula s Cvečićem u domovinu da se o prijevodu izjasne poznavatelji jezika i glagoljice. O ispravnosti i razumljivosti prijevoda dobio je Konzul pisana svjedočanstva, pa se s prevođenjem i tiskanjem hrvatskih knjiga nastavilo do Ungnadove smrti potkraj 1564. Postila (1562), u kojoj se tumače nedjeljna i blagdanska evanđelja, prevedena je prema Trubarovu slovenskom izdanju. Njezino dvosveščano latinično izdanje, tiskano 1568. u Regensburgu, kamo je Konzul došao iz Uracha, posljednja je knjiga Dalmatina i Konzula. Prijevod je latinskoga djela J. Brenzija, namijenjena Hrvatima što su živjeli na imanjima protestantskih plemića H. Weispriacha i W. Polheima, koji su novčano pomogli njezino tiskanje. Uz veći Katehismus (1561; od prvotiskanoga maloga probnoga katekizma sačuvano je samo prvih 13 stranica, tzv. delftski fragment, faksimil objavio A. Jembrih 1994), preveden prema Trubarovu slovenskom izdanju, glavnina evangeličkoga nauka zaokružena je objavljivanjem Artikula ili Dela stare krstianske vere (1562), također prijevoda Trubarova slovenskoga izdanja, i Ednih kratkih razumnih nauka (1562), prijevoda prve protestantske dogmatike Loci communes rerum theologiarum P. Melanchthona. Nakon Artikula, sastavljenih od Augsburške, Wittenberške i Saske vjeroispovijedi, Dalmatin i Konzul preveli su 1564. s latinskoga i njemačkoga samo kritičko Melanchthonovo izdanje Augsburške vjeroispovijedi i tiskali ju kao Spovid i spoznanie prave krstijanske vire. Iste su godine objavili Brambu Augustanske spovedi, prijevod s latinskoga Melanchthonove Apologije. Objavili su i prijevod Edne kratke summe nikih prodik’ od’ tlče i od’ čarnic’ (1562) njemačkoga protestantskoga propovjednika M. Albera, Govorenja vele prudnoga (1563), znamenitoga neimenovano objavljenoga spisa Trattato utilissimo del beneficio di Gesù Christo crocifisso verso i christiani (Venecija 1543) te wittenberškoga Kirchen Ordnunga (Crikvni ordinalic, 1564). Uz Dalmatina Konzul je glavni hrvatski predstavnik protestantskoga uraškoga kruga. Ukorijenjen u glagoljašku, pretežno čakavsku, tradiciju, najveći je promicatelj hrvatskoga jezika u XVI. stoljeću.
DJELA: Pokusni list (Nürnberg 1560, glagolj.). — Tabla za dicu. Edne malahne knižice iz koih se ta mlada predraga ditca, tere priprosti ljudi z glagolskim slovmi čtati, i poglavitei i potribnei artikuli ili členi ove prave stare karstijanske vere, koja svakoga čovika izveliča lahko mogu naučiti. V Tubingi 1561 (glagolj.), Zagreb 1986 (pretisak). — Katehismus. Edna malahna kniga, u koi esu vele potribni i prudni nauki i artikuli prave krstianske vere, s kratkim istumačenem za mlade i priproste ljudi. I edna predika, od kriposti i ploda prave karstianske vere, krozi Stipana Istrianina, s pomoću dobrih Hrvatov, sad naiprvo istumačena. U Tubingi 1561 (glagolj. i ćir.), 1564 (lat.), Pazin—Buzet—Željezno 1991 (pretisak), Pazin 1994 (pretisak glagoljskoga izd.). — Artikuli ili Deli prave stare krstianske vere, is Svetoga pisma redom postavleni na kratko razumno složeni i stumačeni. (…) Sada vnově is’ latinskoga, nemškoga i krainskoga jazika va hrvacki verno stlmačeni. Po Antonu Dalmatinu, i Stipanu Istrianu. V Tubingi 1562 (glagolj. i ćir.). — Edni kratki razumni nauci naipotrebnei i prudnei artikuli ili Deli, stare prave vere k’rstianske. (…) Iz’ krainskog ézika sad naiprvo skroz Antona Dalmatina, i Stipana Istriana istlmačeni. V Tubingi 1562 (glagolj. i ćir.). — Prvi del Novoga testamenta, va tom jesu svi četiri evangelisti i dijae apustolsko, iz mnozih jazikov v općeni sadaši i razumni hrvacki jazik, po Antonu Dalmatinu, i Stipanu Istrianu, s pomoću drugih bratov, sada prvo verno stlmačen. V Tubingi 1562 (glagolj.), Zagreb 2007 (pretisak), 1563 (ćir.). — Drugi del Novoga testamenta v kom se zadrže apustolske epistole, po ordinu kako broi na drugoi strani ove harte kaže. V Tubingi 1563 (glagolj. i ćir.), Zagreb 2007 (pretisak glagoljskoga izd.). — Postila to est, kratko istlmačenje vsih’ nedelskih’ evangeliov’ i poglaviteih prazdnikov, skrozi vse leto, sada naiprvo hrvatskimi slovi štampana. V Tubingi 1562 (glagolj.), 1563 (ćir.), 1568 (lat., Parvi del Posztile evanyeliov, koi sze vszaku nedillu po obitsayu otsito u czrikvi tstu, zatsanòsi od adventa ili priʃʃaßtya do vazma. Po goßpodinu Ivanu Brencziu tumatseni i predikani. Potle u harvaczki yazik iz latinßkoga verno obracheni i ßtumatseni po Antonu Dalmatinu, i Sztipanu Ißtrianinu. V Ratiszponi poli Ivana Purgara ʃʃtampana; Drugi del Posztile, to yeszt, letni deli evanyeliov, ki sze od vazma zatsavʃi, dari do priʃʃaßtya otsito u czrikvi vßaku nedillu tstu: latinßkim yazikom ißtumatseni krozi potstovanoga musa goßpodina, Ivana Brenczia. Potli na harvaczki yazik po Antonu Dalmatinu i Sztipanu Ißtrianinu obracheni. V Ratisponi poli Ivana Purgara ʃʃtampana; pretisak Pazin 1993). — Edna kratka summa, nikih prodik’ od’ tlče i od’ čarnic’: ke su prodikane v stolnom’ varošu birtemberske zemle, miseca avgusta, lěto po roistvu Gospodina našega ISHA, 1562. I po Jurju Juričiću z Vinodola, Antonu Dalmatinu i Stipanu Istriěnu, iz nimškoga pisma v hrvatski ězik’ od’ riči do riči, verno istlmačene i s h’rvatskimi slovi štampane. V Tubingi 1563 (glagolj.; latinična transkripcija, Rad JAZU, 1916, 214, str. 99–112). — Beneficium Christi. Govorenje vele prudno od’ dobročiněnja ili dobrote propetoga ISHA ka kr’stjanom’. V Tubingi 1563 (glagolj.), 1565 (lat., pretisak Pazin 1996; tal.: Trattato utilissimo del beneficio di Gieʃu Chriʃto crocifiʃʃo, verso i Chriʃtiani). — La defesa della confessione. Detta Apologia. Versa dal latino in lingua italiana, reuiʃta & corretta con diligenza, per Antonio Dalmata & Stephano Istriano. In Tubinga 1563, 1564 (glagolj. i lat.: Bramba Augustanske spovedi. Apologia imenovana, verno tlmačena iz latinskoga jazika va hrvatski, po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrijaninu). — Crikvěni ordinalic, kako se v pravoi katoličaskoi, hrst’janskoi crikvi, hrcestva virtemberskoga vse prave Bož’e službe opravaju i služe. Sad’ naiprvo v’ hrvacki jazik’ preobraćen i štampan. V Tubingi 1564 (glagolj. i lat.). — Espositione nel salmo LI. Habbi misericordia di me Signore. Et nel a salmo CXXX. Dal profondo gridai a te Signore, di Martino Lutero, pur hora tradotti di latino in lingua italiana. Reuißti & correti con diligenza per Antonio Dalmata, & Stephano Ißtriano. In Tubinga 1564. — Spovid i spoznanie prave krstijanske vire ka e prezmožnomu cesaru Karlu petomu rimskoga orsaga ploditel’ju, u spravišću va avgusti zručena u godišću ISHTA 1530. Sada naiprvo iz latinskoga i nimškoga jazika va hrvatski: po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrianinu istlmačena. V Tubingi 1564 (glagolj. i lat.).
LIT.: C. F. Schnurrer: Slavischer Bücherdruck in Würtemberg im 16 Jahrhundert. Tübingen 1799. — I. Kostrenčić: Urkundliche Beiträge zur Geschichte der protestantischen Literatur der Südslaven in den Jahren 1559–1565. Wien 1874. — A. Fekonja: Stepan Konzul Istrijan in Anton Aleksandrovič Dalmatin. Slovan (Ljubljana), 3(1886) 10, str. 145–146; 11, str. 161–162. — I. Kukuljević Sakcinski: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 98–125. — F. Bučar: Pečati Antuna Dalmatina i Stjepana Konzula. Vitezović, 1(1903) 1, str. 11–12. — Isti: Odnošaji Primoža Trubara prama hrvatskoj tiskari u Würtemberškoj. Trubarjev zbornik. Ljubljana 1908, 21–44. — I. Polovič: Evangelij sv. Matevža v protestantskem glagolskem »Prvem delu Novoga testamenta« iz l. 1562. Ibid., str. 56–73. — F. Bučar: Povijest hrvatske protestantske književnosti za reformacije. Zagreb 1910. — B. Vodnik: Povijest hrvatske književnosti, 1. Zagreb 1913. — F. Fancev: Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka. Rad JAZU, 1916, 212, str. 147–225; 214, str. 1–112. — F. Bučar i F. Fancev: Bibliografija hrvatske protestantske književnosti za reformacije. Starine, 1938, 39, str. 49–125. — F. Bučar: O hrvatskoj protestantskoj tiskari u Njemačkoj u XVI. stoljeću. Zagreb 1943. — M. Kombol: Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb 1945. — M. Franičević: Razdoblje renesansne književnosti. U: Povijest hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1974. — A. Jembrih: Stipan Konzul i njegova »Tabla za dicu«. 15 dana, 22(1979) 6, str. 17–19. — Z. Bartolić: Sjevernohrvatske teme, 1. Čakovec 1980; 4. 1989. — A. Jembrih: Najstarije hrvatske početnice. IV ročki glagoljaški bijenale. Pula 1980, 59–67. — J. Bratulić: Istarske književne teme. Pula 1987, 110–124. — F. Tobler: Novi izvorni materijal o Štefanu Konzulu. Gradišće (kalendar, Željezno), 1987, str. 80–83. — O. Sakrausky: Primus Truber, Deutsche Vorreden zum slowenischen und kroatischen Reformationswerk. Wien 1989. — J. Bratulić: Izazov zavičaja. Pula 1990, 17–32. — A. Jembrih: Hrvatski filološki aspekti. Osijek 1990. — Isti: (Pogovor). U: S. Konzul Istranin, Katehismus (pretisak). Pazin—Buzet—Željezno 1991, 11–45. — Isti: Veze Stipana Konzula i Primoža Trubara u Urachu. Buzetski zbornik, 1991, 16, str. 97–123. — N. Benčić: Stipan Konzul Istranin u austrijskom Željeznu (1568–1579). Ibid., 1992, 17, str. 5–10. — A. Jembrih: Još o jeziku Katekizma iz 1561. i 1564. Stipana Konzula i Antuna Dalmate. Ibid., str. 15–31. — Isti: Postilla iz 1568. za gradišćanske Hrvate. U: S. Konzul Istranin, Postilla (pretisak). Pazin 1993, 18–41. — Isti: Probni mali glagoljski katekizam iz 1561. godine. U: S. Konzul Istranin, Katekizam (pretisak). Pazin 1994, 1–25. — Isti: Pronađen Konzulov probni mali glagoljski katekizam iz 1561. godine. Annales (Koper), 4(1994) 5, str. 35–46. — Isti: Divergenzen in der Sprachauffassung Primus Trubers und Stephan Konsuls in Ungnads »Bibelanstalt«. Ein Leben zwischen Laibach und Tübingen. Primus Truber und seine Zeit. München 1995, 452–481. — N. Benčić i F. Tobler: O Konzulovim pismima. Fluminensia, 8(1996) 1/2, str. 113–143. — A. Jembrih: Govorenje vele prudno. U: S. Konzul Istranin, Beneficium Christi (pretisak). Pazin 1996, 3–26. — Isti: Hrvatski filološki zapisi. Zagreb 1997, 91–166. — Isti: Na izvori gradišćanskohrvatskoga jezika i književnosti. Željezno 1997. — S. P. Novak: Povijest hrvatske književnosti, 2. Zagreb 1997. — S. Jambrek: Hrvatski protestantski pokret XVI. i XVII. st. Zaprešić 1999, 154–161. — A. Jembrih: Vergerijeva zauzetost oko slovenskoga i hrvatskoga prijevoda Biblije. Acta Histriae (Koper), 7(1999) 2(8), str. 103–140. — Isti: Stjepan (Stipan) Konzul i njegovo djelo u kroatističkim istraživanjima 20. stoljeća. Buzetski zbornik, 2002, 28, str. 59–71. — Isti: Glagoljski Novi Testament (1562.) Antuna Dalmatina i Stipana Konzula. Ibid., 2003, 29, str. 31–48. — Isti: Govorenje vele prudno … (1565.) i njegova recepcija u Europi. Ibid., 2006, 33, str. 129–138. — Isti: Od uspjeha do izjave »viel falsch« o uraškom glagoljskom Novom zavjetu (1562/63). Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 32(2006) 1/2, str. 35–67. — Isti: Od poticaja i priprema do glagoljičkoga Novoga testamenta (1562./1563.). U: S. Konzul Istranin, Novi testament. Zagreb 2007, 5–125. — Isti: Stipan Konzul i »Biblijski zavod« u Urachu. Zagreb 2007.
Alojz Jembrih (2009)
