KOŠĆEC, Franjo

KOŠĆEC, Franjo (Koščec), pedagog, prirodoslovac i muzealac (Paukovec kraj Donje Zeline, 8. II. 1882 — Varaždin, 30. VI. 1968). U Zagrebu 1903. završio gimnaziju te 1908. studij botanike, zoologije i mineralogije na Mudroslovnom fakultetu. Profesorski ispit položio 1915. God. 1908–09. radio u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, potom do umirovljenja 1946. bio profesor u varaždinskoj gimnaziji; predavao prirodopis, matematiku, kemiju, fiziku, higijenu, krasopis, crtanje. U razdoblju 1940–45. predavao je i u uršulinskoj ženskoj gimnaziji i učiteljskoj školi u Varaždinu. Zauzimao se za poboljšanje i obogaćivanje nastave samostalnim učeničkim izvođenjem pokusa, mjerenja, promatranja i stručnim ekskurzijama. Jedno od ključnih načela u njegovoj nastavi bila je zornost, pri čem mu je znatno pomoglo crtačko umijeće. Uza skice, crteže i slike izrađivao je modele. Dio njegovih modela i danas je u sastavu prirodoslovne nastavne zbirke biološkoga kabineta varaždinske gimnazije, a dio modela i crteža sačuvan je u Entomološkom odjelu Gradskoga muzeja. Radio je i na pučkom prosvjećivanju kao suosnivač, član i 1922–29. predsjednik Varaždinske gimnazijske ekstenze (Pučko sveučilište). Održao je šezdesetak javnih predavanja iz kemije, biologije, medicine i agronomije, popraćenih dijapozitivima, slikama i pokusima. Organizirajući suradnju s varaždinskom zdravstvenom službom i bakteriološkom postajom, pomagao je u prevenciji i suzbijanju bolesti. Zaslužan je i za osnutak varaždinskoga Gradskoga muzeja, otvorenoga 1925, u kojem je njegovom donacijom nastao prirodoslovni odjel. K. je svoje entomološke i herbarijske zbirke, modele, crteže, sprave i pomagala, opsežnu dokumentaciju i knjižnicu 1954–59. prenio u Muzej i time položio temelje Entomološkomu odjelu, kojemu je bio prvi kustos (do 1962) i autor prvoga stalnoga postava. Premda je u početku stručnoga rada pokazao veliko zanimanje za botaniku i skupio herbarij s približno 15 000 primjeraka, tijekom godina sve se više bavio entomologijom te se poslije sasvim posvetio proučavanju kukaca. Napose se bavio zadružnim kukcima (mravi, pčele, ose), njihovim načinom života i ponašanjem, pa je jedan od začetnika etologije u nas. Vrlo je vrijedna njegova entomološka zbirka nekoliko desetaka tisuća kukaca. Iako je entomološki materijal počeo skupljati još u Paukovcu, većina zbirke, jedinstvene po izvornim metodama prepariranja, potječe iz okolice Varaždina. Osim otkrivanja novih metoda (prepariranje na svinjsku čekinju), dopunjivao je i usavršivao postojeće (prepariranje ličinka) te sam izrađivao potrebni pribor. Pri prezentaciji zbirke kombinirao je prirodni materijal s vlastitim maketama, a radi zornosti služio se uvećanim modelima kukaca. Osim iznimne znanstvene vrijednosti i atraktivnosti, zbirka je svjedočanstvo o fauni varaždinskoga kraja u prvoj pol. XX. st. Iako je ostavio mnogobrojne nedovršene rukopise i bilješke, K. je objavio samo tri znanstvena rada u Glasniku Hrvatskoga prirodoslovnoga društva (1912–13) i nekoliko članaka u Godišnjem izvještaju Državne realne gimnazije u Varaždinu (1928) te Zagorskom kolendaru (1957–58). Njegovo ime nosi ekološka udruga koja na području današnje Varaždinske županije djeluje od 1989.