KOŠĆINA, Mato (Matej), pripovjedač i publicist (Janjina, 19. IX. 1886 — Split, 10. IV. 1950). Polazio gimnaziju u Sušaku, tri godine sjemenište u Dubrovniku, a maturirao 1906. u Splitu. U Zagrebu doktorirao temeljem rigoroza 1923. na Pravnom fakultetu. Bio odvjetnički vježbenik u Metkoviću 1912–15, a nakon I. svjetskoga rata od 1918. odvjetnik u Trogiru. Pripadao je skupini Hrvatsko-srpska napredna omladina, koja je u Splitu 1923 – u doba traženja izlaza iz krize u Austro-Ugarskoj, za polarizacije pristaša jugoslavenske ideje i njezinih protivnika te pojave katoličkoga pokreta, koji je katolicizam držao temeljem hrvatske nacionalne integracije i borbe za veću samostalnost Hrvatske – nastupila s programom »narodnoga jedinstva Hrvata i Srba« te borbe »proti klerikalizmu«. Ta su se stajališta odrazila kako u njegovim književnim pokušajima tako i u publicističkim člancima. Prvim književnim radovima (Iz moje bilježnice) javio se u Pobratimu (1902–03). Prema istoimenoj pripovijetki (Hrvatski đak, 1910) naslovio je novelističku zbirku romantičnih autobiografskih sadržaja Suor’ Maria Immacolata (Zagreb 1917, češki prijevod Prag 1927), u kojoj razvija modernističku sklonost prema snažnim individualnostima, fatalnim strastima i halucinantnim stanjima. Unatoč deklarativnom kozmopolitizmu, motivsko-tematsku okosnicu, ponajviše impresionističkih proznih zapisaka s antiklerikalnom tezom, oslabljuje idealizacijom provincije, a stil ponavljanjem i neuspjelim jezičnim eksperimentima. Aktualnim avangardnim smjerovima približava se samoironijskim refleksijama i svježinom stila u noveli Priče o strašnom vitezu i gradu sazidanom od sanja i političkoj satiri Autobiografija nepoznatog patriote. Književnim sastavcima javljao se u periodicima Hrvatska misao (prilog Novi vienac, 1905), Sijelo (1905–06), Novi list (1906), Pokret (1906–07), Hrvatski đak (1907), Savremenik (1911, 1914, 1916–17, 1919), Sloboda (1911), Narodni list (1917), Ilustrovane novosti (1918), Narodne novine (1918), Jadran (1919), Život (1920). Osim duljega članka Narodni preporod u Dalmaciji (Zvono, prilog Hrvatskomu pokretu, i Zora, Beč—Prag 1911), drugima je, uglavnom povijesnima i političkima, surađivao u periodicima Sloboda (1908, 1911–12), Zvono (1910), Hrvatski đak (1911), Hrvatski narod (1911), Hrvatski pokret (1911), Pučka sloboda (1911), Slobodna misao (1911), Slovenski jug (Beograd 1911), Val (1911), Zora (1911), Knjiga za sokolsko selo (1937–39), Amerikanski Srbobran (Pittsburgh 1938). Prevodio s talijanskoga (G. D’Annunzio, Episkop i druge novele. Zagreb 1914, s Vinkom Bulićem; L. Zuccoli, Strelica u slabinama. Zagreb 1919). Potpisivao se i Košćina M. B., M. K., te, pretpostavlja se, pseudonimom Slobodni mislilac.
LIT.: (O članku Narodni preporod u Dalmaciji): L. Smodlaka, Zora, 2(1911) 8, str. 384. — V. Čerina (V. Č.), Vihor, 1(1914) 6, str. 119. — (O knj. Suor’ Maria Immacolata): J. Ibler, Narodne novine, 84(1918) 25. VII, str. 1–2. — J. Jakovljević, Luč, 14(1918–19) 2/3, str. 69–70. — M. Kašanin, Književni jug, 1(1918) 10/11, str. 427–429. — A. Milčinović, Savremenik, 13(1918) str. 470–476. — D. Prohaska (Dr. D. P.), Hrvatska njiva, 2(1918) 33, str. 569–571 — J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 2003. — I. J. Bošković: Omladinska događanja u Splitu uoči Prvoga svjetskog rata i anti-klerikalno djelovanje Mateja Košćine. Crkva u svijetu, 42(2007) 2, str. 346–374.
Klara Pranjko (2009)
