KOSOVIĆ

KOSOVIĆ, pomorska obitelj s Pelješca (XVIII–XX. st.). Pomorac u dubrovačkoj službi Ivan Šimunov, oženivši se pripadnicom roda Jakšića, preselio se 1791. iz Zaostroga u Žukovac (danas zaselak Kućišta) te postao prvim pripadnikom obitelji na Pelješcu. Po njem su Kosovići u vrelima zabilježeni i s prezimenom Jakšić. Njegov sin Lovro (1799–1881) dobio je 1853. patent upravitelja velike obalne plovidbe, 1859–60. i 1863–64. bio je parun brik-škune »Ciasni« te vjerojatno zapovjednik brigantina »Enrichetta« 1838. Josip (1801–1858) bio je gvardijan na brigantinu »Meledano« i škrivan na brigantinu »Arciduca Stefano«. Ivan (1832–1895), kapetan od 1854, zapovijedao je brigantinima »Mrav« 1855–58. i »Giovanni B.« 1864–71. te 1860–61. barkom »Michele« (suvlasnik posljednjih), a od 1872. bio je u službi Austrijskoga Lloyda. Miho (rođ. 1847) polazio je nautičku školu u Marseilleu, zapovijedao barkovima »Michele« 1869–70, »Madre Maria« 1870–76. i 1880, »Josip« 1878–81. te bio suvlasnik posljednjih dvaju jedrenjaka. Lovro (rođ. 1860) zapovijedao je barkovima »Drina« 1880–84, »Elmstone« 1884–90, »Dub« 1892–93. te 1895–97. parobrodom »Godolphin«. God. 1899. jedan je od osnivača i prvi predsjednik (do 1904) parobrodarskoga društva »Cossovich, Lorenzo, Tripcovich, Diodato & Co.« (poslije »Tripković & Co.«) sa sjedištem u Trstu. Istaknuo se kao zagovornik sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom te zajedničkoga istupanja dalmatinskih i hrvatskih zastupnika u Carevinskom vijeću. Ivan (1839–1866) bio je peljar na brigantinima »Giuseppe Nicolò« (na njem i gvardijan) i »Ursula«. Drugi Ivan (rođ. 1840), kapetan od 1866, zapovijedao je barkovima »Sabioncello« 1868–72. i 1880–81, »Arfacsad« 1875, »Adrastea« 1877–78. te »Attivo« 1883–84. Istodobno je bio suvlasnik drugih četiriju brodova. Antun (1846–1887), poručnik na barku »Drina«, umro je na plovidbi s Jamaice u Trst. Toma (rođ. 1842) zapovijedao je navom »Giuseppe Sgiupa« 1870–72. te barkovima »Vicenza« 1877, »Eugenio« 1878. i »Drina« 1881. Od 1871. bio je dioničar Dubrovačkoga pomorskoga društva. God. 1888. kupio je parobrod »Godolphin«, 1893. osnovao parobrodarsko društvo »Tommaso Cossovich & Co.« sa sjedištem u Trstu i postao mu predsjednikom, a od 1899. bio je prisjednik u Pomorskoj upravi u Trstu (Governo marittimo in Trieste). Do kraja I. svjetskoga rata, kad su parobrodi pripali Italiji, Društvo ih je imalo osam (1916. četiri), a na poč. XX. st. nekima od njih zapovijedali su pripadnici obitelji: Šimun (rođ. 1879), kapetan od 1899, parobrodima »Urania« 1902–03. i »Olimpo« 1905, a Frano (rođ. 1880) parobrodima »Eros« 1905. i »Proteo« 1916. Članovi obitelji u drugoj pol. XIX. st. mahom su bili dioničari Pelješkoga pomorskoga društva.