KOSTRENČIĆ, Marko, pravni povjesničar i političar (Zagreb, 21. III. 1884 — Zagreb, 19. V. 1976). Sin knjižničara Ivana. U Zagrebu 1902. maturirao u klasičnoj gimnaziji, 1906. diplomirao i 1908. doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu. Od 1907. kraće službovao u sudstvu. God. 1908–11, na preporuku T. Smičiklasa, proučavao pravnu povijest, napose povijesti slavenskih prava, na sveučilištima u Pragu, Varšavi, Krakovu, Lavovu i Beču. Habilitiravši se 1911. radom o Vinodolskom zakonu (Rad JAZU, 1923, 227) na zagrebačkom Pravnom fakultetu, 1912. bio izabran za docenta na novoosnovanoj katedri za hrvatsku pravnu povijest; od 1913. izvanredni, 1916–31. i od 1945 (reaktiviran) do umirovljenja 1955. redoviti profesor. Honorarno predavao šk. god. 1931/32–1934/35. i 1936/37. Od lipnja do prosinca 1931. ministar socijalne politike i narodnoga zdravlja u vladi P. Živkovića, potom senator. U prosincu 1934. imenovan banom Savske banovine, koju je dužnost obnašao do umirovljenja u travnju 1936. Zbog projugoslavenske političke orijentacije 1941–42. zatočen u Staroj Gradiški. U znanstvenim je istraživanjima težište stavio na stariju hrvatsku pravnu povijest, poglavito na državnopravni razvoj Hrvatske od procesa nastajanja njezine državnosti do kraja XV. st. Sastavio sveučilišne udžbenike Hrvatska pravna povijest (Zagreb 1919; 1923, dopunjeno izd.), Nacrt historije hrvatske države i hrvatskog prava (Zagreb 1956) i skripta za studente zagrebačkoga Pravnoga fakulteta. Pisao, među ostalim, o povijesti Fakulteta (Spomenica Akademičkoga senata. Zagreb 1925), javnoj vjeri – Fides publica (javna vera) u pravnoj istoriji Srba i Hrvata do kraja XV. veka (Beograd 1930), komunalnim pravima i organizacijskoj strukturi dalmatinskih gradova (Rad JAZU, 1930, 239), Dušanovu zakoniku (Zbornik u čast šeste stogodišnjice Zakonika cara Dušana, 1. Beograd 1951), Smičiklasu (Zagreb 1962). Priloge objavio u Mjesečniku Pravničkoga društva u Zagrebu (1912–17, 1919, 1922), Pravnom savjetniku (1918), Savremeniku (1919), Novoj Evropi (1920–23; urednik 1921–23), Večernjoj pošti (1921), Narodnoj starini (1924), Arhivu za arbanasku starinu, jezik i etnologiju (Beograd 1925), Ljetopisu JAZU (1925–28, 1932, 1936, 1972; urednik 1949–56), Arhivu za pravne i društvene nauke (Beograd 1926, 1929, 1949, 1953), Obzoru (1928), Godišnjaku Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije 1924/25–1928/29 (Zagreb 1929), Šišićevu zborniku (Zagreb 1929), Bulletin international de l’Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts (1931), Novostima (1936), Vjesniku (1946, 1950–52), Zborniku Muzeja grada Koprivnice (1946), Historijskom zborniku (1948–51), Zborniku Pravnog fakulteta u Zagrebu (1948, 1953, 1967, 1970), Radio Zagrebu (1952), Historiji naroda Jugoslavije, 1 (Zagreb 1953), Zborniku Historijskog instituta JAZU (1954, 1960, 1963, 1969, 1974; urednik), Novoj Jugoslaviji (Beograd 1955), Spomenici u počast 40-godišnjice osnivanja Saveza komunista Jugoslavije 1919–1959 (Zagreb 1960), Telegramu (1961), u izdanjima Studien zur Geschichte Osteuropas (Graz—Köln 1966) i Jugoslavenski odbor u Londonu u povodu 50-godišnjice osnivanja (Zagreb 1966, urednik), Radu JAZU (1967, 1975; urednik 1949, 1951) te u publikacijama sa znanstvenih skupova. Uredio sveske Diplomatičkoga zbornika, zbirke hrvatskih srednjovjekovnih isprava (13. Zagreb 1915; 14. 1916; 15. 1934; 1. 1967; 16. 1976), Glossarium mediae Latinitatis (Zagreb 1945), Starine (1949) i Bulletin scientifique. Section B (1965–75), te s V. Gortanom i Z. Herkovom Lexicon Latinitatis medii aevi Iugoslaviae, 1–2 (Zagreb 1973–1978). Surađivao u Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj, Hrvatskoj enciklopediji HIBZ-a, Enciklopediji Jugoslavije i Enciklopediji Leksikografskog zavoda (glavni redaktor). Rektor Sveučilišta u Zagrebu 1949–50. Redoviti član JAZU od 1921, glavni tajnik 1951–57. i potpredsjednik 1957–58; bio djelatan u njezinim tijelima, uredio mnogobrojna izdanja te potaknuo osnivanje Historijskoga instituta 1948. i više ga godina vodio. — God. 1903. suosnivač HAŠK-a, u momčadi kojega je 1906. nastupio na prvoj javnoj nogometnoj utakmici u Zagrebu; jedan od prvih natjecatelja i učitelja mačevanja. Njegov portret izradio je O. Mujadžić.
LIT.: V. Novak (V. N.): (Prikaz Hrvatske pravne povijesti). Jugoslavenska njiva, 7(1923) II/10, str. 394. — Isti: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Jugoslovenski istoriski časopis, 1(1935) 1/2, str. 181–182. — F. Čulinović: (Prikaz Nacrta historije hrvatske države i hrvatskog prava). Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 7(1957) 1, str. 95–96. — J. Ivičević: Marka Kostrenčića pouka o patriotizmu i nacionalizmu. Kolo, 8(1970) 4, str. 475–479. — K. Nehring: Lexicon Latinitatis medii aevi Iugoslaviae. Südost-Forschungen (München), 31(1972) str. 420–421. — Spomenica preminulim akademicima, 1979, br. 2. — Z. D. Nenezić: Masoni u Jugoslaviji (1764–1980). Beograd 1988³. — Pravni fakultet u Zagrebu. Prilozi za povijest fakulteta, I/1. Zagreb 1996, 84, 91–92, 305–307, 309, 311, 317–320, 351, 353, 355, 359, 401–402. — Pravni fakultet u Zagrebu. Prilozi za povijest katedri i biblioteke Fakulteta, II/1. Zagreb 1996, 97, 282–286, 288, 635–638. — Pravni fakultet u Zagrebu. Nastavnici Fakulteta, III/2. Zagreb 1997, 190–214. — Pravni fakultet u Zagrebu. Građa za bibliografiju nastavnika Fakulteta, IV/1. Zagreb 1997, 405–421. — A. Gulin, A. Kolarić i Z. Ladić: Voditelji i ravnatelji Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (1948.–1998.). Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 17(1999) str. 221–222. — Sto godina športa na Sveučilištu u Zagrebu. Zagreb 2003, 28, 30, 51–52, 57.
Hodimir Sirotković i Mladena Tkalčević (2009)
