KOTARAŠ, Mijo (Nikola, Miho), političar (Topolje kraj Knina, 11. VI. 1867 — Zagreb, 1. VIII. 1926). Kratko polazio pravoslavnu bogosloviju u Zadru, za kaluđera učio u manastiru Krka, stupio 1881. u franjevačko sjemenište u Sinju i ondje 1885. završio franjevačku gimnaziju. Filozofsko-teološki studij polazio u Šibeniku, Zaostrogu i Makarskoj 1887–90; zaređen za svećenika 1890. Služio kao kapelan u Drnišu 1893–95, župnik u Kijevu 1895–99. i Otoku kraj Sinja 1908–17 (radio na osnutku seoske zadruge 1908), gvardijan u Imotskom 1900–04, Sinju 1905–08. i 1919–23. Od 1905. na izborima za Dalmatinski sabor i općinsko vijeće u Sinju podupirao Hrvatsku stranku te bio općinski vijećnik u Sinju 1914–15. Hrvatskoj pučkoj stranci pristupio 1919. i postao njezinim aktivistom u Dalmaciji (istupao na skupovima 1919–25, osobito protiv HRSS). Zbog političkih stajališta napadali su ga protivnici s kojima je polemizirao i sudio se. Na kotarskom sudu u Vrlici branio se 1911. od optužba urednika zagrebačkoga lista Pokret, I. Lorkovića, V. Wildera i Đ. Šurmina, koji su tvrdili da su ih on i svećenik Bariša Adžija oklevetali kao bogohulnike. Dokumente sa suđenja i nekoliko novinskih članaka prikupio je u brošuri Jesu li naprednjaci–demokrati bezvjerci? (Vrlika 1911). Polemike je objavljivao u listu Jadran (1919–20) i brošuri Pogledajmo se bolje u oči! (Split 1919). Jedan je od pokretača lista Gospa Sinjska (1922), zaslužan za izgradnju kapelice Gospe od Karmela u Kijevu, crkvice u Uništima, kapele sv. Ante Padovanskoga u Otoku i crkve sv. Roka u Udovičiću te za proširenje samostana sv. Ante u Sinju. U rukopisu je ostavio dnevnik koji se čuva u arhivu franjevačkoga samostana u Sinju.
LIT.: Mladi vojak iz sinjske krajine: Naprednjaci uglavljeni hulitelji Isusa i Blažene Djevice Marije. Hrvatsko pravo, 1911, 4744, str. 1–2. — Onaj prvašnji: (Prizivni sud potvrdio vrličku osudu. — O. Kotaraš opet tužen i riješen). Kršćanska obitelj, 12(1911) 12, str. 238. — Rasprava protiv Fra Mije Kotaraša. Jadran, 2(1920) 149, str. 3; 150, str. 2–3; 151, str. 3; 152, str. 5. — P. Grisogono: Jedna nemoralna pojava. Život, 2(1920) 172, str. (1–2). — Istinović: Zašto je Kotaraš bio suđen? Jadran, 2(1920) 224, str. 2. — Tko drugom jamu kopa sam u nju pada. Novi list, 1(1920) 61, str. 2. — Jedan koji ga zna: Fra Mijo Kotaraš. Ibid., 2(1921) 257, str. (1) — (Nekrolozi): Narodna politika, 9(1926) 32, str. 1–2; Narodna sloboda, 8(1926) 32, str. 2; Seljačke novine, 9(1926) 32, str. 1; Danica (kalendar), 1927, str. 91. — K. Kržanić, Gospa Sinjska, 5(1926) 9, str. 142–143. — M. Orelovsky, Jadran, 8(1926) 33, str. 1. — J. Šimrak, Katolički list, 77(1926) 31, str. 429–431. — P. Grgec, Seljački kalendar, 1927, str. 81–82. — F. S.: Fra Mijo Kotaraš (1867–1926). Gospa Sinjska, 10(1931) 8, str. 171–176. — Susjed Milovanov: In memoriam 10-godišnjice smrti o. Mihe Kotaraša. Hrvatska straža, 8(1936) 176, str. 6. — Sinjska spomenica 1715–1965. Sinj 1965, 337–342. — J. A. Soldo: Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735.–1986.). Kačić, 17(1985) str. 202, 222, 232, 298–301, 331. — T. Ganza-Aras: Franjevci Dalmatinske zagore između desnih i lijevih ideologija i djelovanja na prijelazu XIX. u XX. stoljeće. Ibid., 18(1986) str. 39. — H. G. Jurišić: Duhovni život franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja. Ibid., 19/20(1987–88) str. 29. — P. Bezina: Rukopisna baština franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja. Zagreb 1993. — Povijest Drniške krajine. Split 1995, 317, 448. — Z. Matijević: Slom politike katoličkog jugoslavenstva. Zagreb 1998. — Isti: Hrvatska pučka stranka u Dalmaciji (1919.–1929.). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 42(2000) str. 484, 488, 493, 496. — Hrvatski katolički pokret. Zagreb 2002.
Dino Mujadžević (2009)
