KOVAČEVIĆ, Krešimir

KOVAČEVIĆ, Krešimir, muzikolog, glazbeni kritičar i pedagog (Zagreb, 16. IX. 1913 — Zagreb, 6. III. 1992). U Zagrebu završio gimnaziju 1932, studirao na Muzičkoj akademiji, kompoziciju u K. Odaka, dirigiranje u F. Lhotke; diplomirao 1939. Studij muzikologije završio 1943. na Sveučilištu u Leipzigu u H. Schultza i doktorirao tezom Das kroatische Volkslied aus dem Murinselgebiet. Službovao kao operni korepetitor 1936–38. u HNK u Zagrebu i 1938–39. u Narodnom pozorištu u Beogradu, kao nastavnik u Učiteljskoj školi u Osijeku 1940–45. i u Srednjoj muzičkoj školi u Dubrovniku 1946–50. Usporedno bio zborovođa HPD »Kolo« u Zagrebu 1937–38. i HPD »Lipa« u Osijeku 1940–41. te utemeljitelj i prvi dirigent Gradskoga orkestra u Dubrovniku 1946–50. Od 1950. predavao povijest glazbe na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, od 1953. docent i od 1961. do umirovljenja 1977. redoviti profesor. Bio je stalni komentator koncertnih programa Zagrebačke filharmonije 1952–87, koncerata Simfonijskoga orkestra RTV Zagreb i glazbenih priredba Dubrovačkih ljetnih igara 1965–82. Napisao je više od 1500 koncertnih komentara (dio objavljen u knjizi Beethoven. Simfonije i uvertire. Zagreb 1958, 1999²). Istodobno je bio glazbeni kritičar u časopisu Zvuk (1956–66), hrvatskom izdanju dnevnika Borba (1957–80) i na Radio-Zagrebu (1977–82). U središtu je njegovih muzikoloških razmatranja povijest novije hrvatske glazbe. U knjizi Hrvatski kompozitori i njihova djela (1960) obradio je 50 istaknutih skladatelja, pretežno iz XIX. i prve pol. XX. st., i 380 njihovih najznatnijih skladba, poprativši ih iscrpnim kritičko-analitičkim podatcima, a u onoj Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945–1965 (1966) izložio biobibliografske podatke o glazbenicima afirmiranima u prvoj pol. XX. st., obuhvativši simfonijsku, koncertnu, komornu i vokalnu glazbu, operu i balet, zabavnu glazbu te muzikološke i publicističke radove u tim desetljećima. Kao suautor leksikonskoga izdanja Jugoslovanska glasbena dela (1980) obradio je šezdesetak najistaknutijih hrvatskih skladatelja od renesansnih do suvremenih, poprativši opširnim komentarima njihova glavna djela. Surađivao je u izdanjima LZ, u Muzičkoj enciklopediji (1958–63; i kao glavni urednik drugoga izd. 1971–77), Leksikonu jugoslavenske muzike (1984, glavni urednik) i Enciklopediji Jugoslavije (1955–71), te u izdanjima Hrvatsko narodno kazalište 1894–1969 (Zagreb 1969), Musik in Geschichte und Gegenwart (Kassel 1979) i Grove’s Dictionary of Music and Musicians (London 1980). Leksikografski rad upotpunio je priredivši zbornik Društvo skladatelja Hrvatske 1945–1985. Stvaralaštvo – akcije (Zagreb 1985; proširena izd. Zagreb 1995. i 2005. dopunila Erika Krpan) s biobibliografskim podatcima o tadašnjim članovima Društva te popularnim priručnikom Glasbeniki (1988). Kao član Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara napisao je tekst Glazba na Dubrovačkim ljetnim igrama u spomen-knjizi Dubrovačke ljetne igre 1950/ /1974 (Zagreb 1975). Pisao o S. Šuleku u Spomenici preminulim akademicima (1987, 37). Stručne i znanstvene radove objavio i u časopisima Zvuk (1957, 1967–68, 1974), The Bridge (1968), Arti musices (1969–79, od 1973. i glavni urednik), Republika (1971, 1976) i Musica antiqua Europae orientalis (Bydgoszcz 1966). Svojim je redovitim kritičkim osvrtima na koncertne, operne i baletne priredbe, temeljenima na stručnom opisu i razmjerno suzdržanim prosudbama, skupio dragocjenu građu za povijest glazbenih događanja tijekom gotovo triju desetljeća. Bio predsjednik Udruženja kompozitora Hrvatske 1966–67.