KOVAČIĆ, Dinko

traži dalje ...

KOVAČIĆ, Dinko, arhitekt (Split, 30. IX. 1938). Završio gimnaziju u Splitu 1957, diplomirao u V. Turine 1963. na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu (AF). U Splitu projektant u građevinskim tvrtkama »Tehnogradnja« od 1964. i »Lavčević« od 1969, od 1979. u tamošnjem odjelu Zavoda za arhitekturu AF, od 1994. vodi vlastiti arhitektonski biro. Te godine na AF izabran za naslovnoga docenta, 1998. za naslovnoga izvanrednoga profesora i 2001. redovitoga; od 1995. voditelj ljetne škole AF u Bolu. Od početka djelovanja posvetio se stambenoj arhitekturi. Na splitskim Gripama projektirao je i izveo nebodere »Gripe« (1966), zgradu u Paićevoj ul. (1968) i stambeno-poslovni blok Dvornikovi dvori u Ul. slobode (1991). U naselju »Split 3« realizirao Ul. braće Borozan (1973, s M. Zorićem, Nagrada »Vladimir Nazor« i Republička nagrada Borbe 1974, danas Ul. Šime Ljubića), Ul. Dinka Šimunovića (1975, Nagrada grada Splita 1976) i Odesku ul. (1983), u kojima je uspjelo interpretirao urbanističku temu rehabilitacije pješačke ulice kao gradogradbene forme, a odabirom materijala i obiljem slikovitih detalja te naglašeno plastičnim formama i dinamičnim vertikalama promicao novi oblikovni registar u stambenoj izgradnji. U arhitekturi obiteljskih kuća, u Splitu na Mejama (Marjanović—Popović, 1971; Stupalo, 2000, Nagrada »Drago Galić« 2001), u Malom Ratu kraj Omiša (Pilić, 1985) i na Korčuli (Skokandić u uvali Vrbovica, 2006), uspostavio visoke standarde. Primjenom autohtonih materijala i prostorne koncepcije u kućama za odmor u Ražnju kraj Rogoznice (Miličić—Krstulović, 1972; Kovačić, 1998), Slimama kraj Zadvarja (Čizmić, 1981) i izletištu u Vrulji kraj Omiša (1988) nastojao je reafirmirati lokalne tradicionalne arhitektonske elemente. Na području turističke izgradnje istaknuo se hotelom »Bretanide« (1986) u Bolu, maštovito primijenivši prostorne tipove i oblikovne citate iz mediteranske graditeljske baštine, te dubrovačkim hotelom »Uvala« na Lapadu (2004). Projektirao je i izveo osnovnu školu u Žrnovnici (1990) te u Ul. Matice hrvatske u Splitu srednjoškolski centar (1992) i Ekonomski fakultet (2001, Nagrada Slobodne Dalmacije 2002, dogradnja 2006). U Splitu je također realizirao opskrbni centar trgovačke tvrtke »Dalma« u Ul. Dinka Šimunovića (1974) i poslovnu zgradu Tvornice duhana Rovinj (2002), koji se ističu unutarnjim uređenjem, crpnu stanicu gradskoga vodovoda (1981) i studentski dom na Spinutu (2003), a na Braču pristanišnu zgradu zračne luke (2006). Oblikovao interijere poslovnice Splitske banke i restauracije »Bogart« u Splitu (obje u Ul. Dinka Šimunovića) te restauracija »Vidovica« u Bolu (1992) i »Hanibal« u Hvaru (1997). Osvojio je prve nagrade na natječajima za novo groblje Drenova u Rijeci (1981, s Vjekoslavom Ivaniševićem), hotel »Plaža« i marinu u Omišu (1990), hotele »Rujnica« u Malom Lošinju (1998) i »Uvala« u Dubrovniku (2001). Izradio projekte za splitski Tehnološki fakultet (1982) i Dom umirovljenika na Zenti (1988). Retrospektivne izložbe priređene su mu u Zagrebu (2000), Splitu (2001), Parizu i Bruxellesu (2002) te Strasbourgu (2003), a skupno je izlagao na Zagrebačkom salonu (1973 – nagrada, 1976, 1979, 1982, 2000). Projektirajući djela koja su prvi snažni otkloni od moderne arhitekture internacionalnoga stila, od pol. 1970-ih izdvojio se kao središnja autorska osobnost splitske arhitekture. God. 2004. dobio godišnju Nagradu HAZU za područje likovnih umjetnosti i Nagradu grada Splita za životno djelo. Redoviti je član HAZU od 2006.

LIT.: A. Pasinović: Individualno stanovati na šesnaestom katu (razgovor). Telegram, 2(1972) 46, str. 15. — Ista: Regionalizam arhitekture i arhitektonika regionalizma. Ibid., 47, str. 16. — I. Mlivončić: Kult podneblja. Slobodna Dalmacija, 32(1974) 11. VII, str. 4. — I. Maroević: Arhitektura sedamdesetih godina u Hrvatskoj. Arhitektura, 35(1981) 176/177, str. 46. — F. Gotovac: Bez dileme – najbolje i najlošije arhitektonsko ostvarenje u Dalmaciji 1984. Slobodna Dalmacija, 41(1984–85) 31. XII – 2. I, str. 19. — Arhitektura u Hrvatskoj 1945–1985. Arhitektura, 39(1986) 196/199, str. 114, 238, 285. — F. Gotovac: Hotelski kompleks »Bretanide« u Bolu na Braču. Čovjek i prostor, 34(1987) 12, str. 22–23. — M. Gamulin: Stambena arhitektura u Splitu od 1945. do danas. Arhitektura, 42–44(1989–91) 1/3, str. 31–32. — D. Tušek: Arhitektonski natječaji u Splitu 1945–1995. Split 1996. — B. Magaš i N. Polak: Dinko Kovačić (katalog izložbe). Split 2000. — N. Polak: Dinko Kovačić – mjera podneblja i mjera vremena. Oris, 2(2000) 7, str. 48–57. — Isti: Vila Stupalo. Čovjek i prostor, 47(2000) 3/4, str. 24. — Sveučilište u Zagrebu – Arhitektonski fakultet, 1919./1920.–1999./2000. Zagreb 2000. — A. N. Bilić: La pelle. Oris, 4(2002) 16, str. 114–121. — J. Fiamengo: Pariška čestitka hrvatskoj kulturi. Slobodna Dalmacija, 59(2002) 28. X, str. 39. — Nikad nisam nacrtao blagovaonicu – crtao sam ručak (razgovor). Čovjek i prostor, 49(2002) 9/10, str. 38–41. — Lj. Domić: Kovačićevi arhitektonski biseri za Europu i svijet. Hrvatsko slovo, 9(2003) 7. II, str. 18. — I. Körbler: Bez radosti nema arhitekture (razgovor). Vijenac, 11(2003) 233, str. 17. — V. Laušić: Nagrađen arhitekt Dinko Kovačić. Slobodna Dalmacija, 61(2004) 30. IV, str. 68. — www.dinkokovacic.com, pristupljeno 20. XI. 2006.
 
Darovan Tušek (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOVAČIĆ, Dinko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kovacic-dinko>.