KOVAČIĆ, Krešimir

traži dalje ...

KOVAČIĆ, Krešimir, novinar i humorist (Zagreb,12. XII. 1889 — Zagreb, 30. VI. 1960). Sin književnika Ante. Klasičnu gimnaziju završio 1908. u Karlovcu, studirao slavistiku i pravo u Zagrebu i Pragu. God. 1912–13. boravio u Beogradu, gdje je objavio političku brošuru Hrvatska u borbi za slobodu (1912), pisanu s pravaških stajališta. Profesionalni novinar, surađivao crticama, feljtonima, književnim kritikama i osvrtima, političkim izvješćima i komentarima u novinama i časopisima Hrvatski đak (1908, 1911), Hrvatsko pravo (1908–09), Mlada Hrvatska (1908–09), Grabancijaš (1910), Koprive (1910, 1914, 1918–21, 1925, 1935–40), Hrvatska sloboda (1911), Hrvatski pokret (1911, 1914), Savremenik (1911–13, 1919), Val (1911), Zvono (1911), Prosvjeta (1912), Slovenski jug (Beograd 1912), Karlovac (1913–14), Pijemont (Beograd 1913), Nova riječ (1914), Pravaš (1914), Vihor (1914), Obzor (1916), Jutarnji list (1917–19), Zabavnik (1918–19), Domovina (1920), Novosti (1920–41), Dva sata (1921–24), Kritika (1921–22), Novinar (1926–28), Glas Slavonije (1945–47), Republika (1949–50, 1953–55), Hrvatsko kolo (1950–51), Ilustrirani vjesnik (1950), Narodni list (1951–52, 1954–56, 1958–59), VUS (1952–55, 1960), Kerempuh (1954–55), Književne novine (Beograd 1954), Globus (1955), Mogućnosti (1956), Večernji vjesnik (1957–58). Bio je urednik Grabancijaša (1910), Karlovca (1913–14), Kopriva (1914, 1919, 1939), Jutarnjega lista (1918–19), Domovine (1920), Novosti (1920–27), Dva sata (1924), Glasa Slavonije (1945–47) i Glasa penzionera (1949–54), zagrebački dopisnik beogradske Politike 1928. te pariški dopisnik Novosti 1928–35. Od 1920. potpredsjednik, a 1923–28. predsjednik Jugoslavenskoga novinarskoga udruženja. Humoreske, humorističke feljtone i crtice aktualne društvene tematike (odnosi Srba i Hrvata ili jezika i nacije u monarhističkoj Jugoslaviji, pojava grafita) skupio je u zbirkama Humoreske i satire (1914), Burgije i turpije (1923), Smijeh naš svagdanji (1936) i Zapisi u dokolici (1939). U njima je reportažnim stilom oslonjenim na prepričavanje viceva, fiksiranje komičnih pojedinosti i stiliziranje dijaloga vješto spajao karikaturalne portrete, pronicava i duhovita zapažanja i osjećaj za tzv. maloga čovjeka. Istih su odlika i duhoviti feljtoni o pariškim ambijentima i događajima skupljeni u knjizi Stari i novi Pariz (1935) te oni humoristični i blago nostalgični s motivima iz zagrebačke prošlosti (prijelaz XIX. u XX. st.) skupljeni u knjizi Clochemerle u Zagrebu (1963). Zasebno mjesto pripada knjizi Par nas s Parnasa (1922), zbirci pjesama u kojima je parodirao i ironizirao pjesničke poetike, stil, stih, teme i motive istaknutih pisaca (M. Begović, D. Domjanić, K. Häusler, G. Krklec, M. Krleža, Lj. Micić, V. Nazor, N. Polić, A. B. Šimić, Lj. Wiesner), a sporadično i same autore. Pritom je parodirao ne samo neposrednu stilsku formaciju (modernu) nego i suvremeni i aktualni ekspresionizam. Te parodije ponajprije su ludičke i zabavljačke, a cilj im nije destrukcija već snošljiva degradacija karakterističnih estetskih postupaka provedena napose prenaglašivanjem. U cjelini, zbirka se uklapa u avangardnu praksu deestetizacije, prevrjednovanja i pobijanja kanoniziranih književnih vrjednota, a takvu njezinu kontekstualiziranju pridonosi i, za avangardu karakteristična, intermedijalna sastavnica (knjižica je opremljena karikaturalnim portretima parodiranih pjesnika P. Križanića). Autor je tekstova (u narativnom modusu pustolovne romanse) u stripovima A. Maurovića što su u nastavcima objavljivani u Novostima: Vjerenica mača (1935), s radnjom u Francuskoj XVII. st., te Trojica u mraku i Sedma žrtva (1936), s radnjom na američkom Divljem zapadu, a najvjerojatnije i znanstvenofantastičnih Podzemna carica i Ljubavnica s Marsa (1936). Priredio je Zapise i bilješke o Anti Kovačiću (Građa za povijest književnosti hrvatske, 1955, 25). Za novine i časopise prevodio je novele i humoreske s engleskoga, francuskoga i njemačkoga jezika. Njegove su pak humoreske prevođene na bugarski, češki i poljski. Potpisivao se pseudonimom Jožica Zgubidan i šiframa A. St-n, A.-no, AS, Boz, CIC, CIS, Cis, CORK, cs, CS, cs-, Cvak, Cvrk, Erga, -k-, K. K., -K. K.-, Kr, kr, Quis, S., S. A., S. A-ć, s. s., Sic, Van-Van, x, X, -x-, -y-, -Y-, -Z-, Z.

DJELA: Humoreske i satire. Zagreb 1914. — Par nas s Parnasa. Zagreb 1922. — Burgije i turpije. Zagreb 1923. — Stari i novi Pariz. Zagreb 1935. — Smijeh naš svagdanji. Zagreb 1936. — Zapisi u dokolici. Zagreb 1939. — Clochemerle u Zagrebu. Zagreb 1963. — Priče iz starog Zagreba. Zagreb 1990.
 
LIT.: V. Čerina: Grabancijaška knjiga. Savremenik, 9(1914) 7, str. 377–378. — (Osvrti na knj. Par nas s Parnasa): G. Krklec, Riječ, 3(1922) 206, str. 2–3. — N. Polić, Pokret, 2(1922) 149, str. 5. — Lj. Wiesner, Novosti, 16(1922) 173, str. 8. — (Osvrti na knj. Stari i novi Pariz): L. Vojnović, Novosti, 29(1935) 267, str. 10. — J. Horvat, Jutarnji list, 25(1936) 8873, str. 8. — R. Maixner, Obzor, 76(1936) 236, str. 10. — Đ. Vilović, Javnost, 2(1936) 14, str. 331–332. — (Osvrti na knj. Smijeh naš svagdanji): Đ. Vilović, Novosti, 30(1936) 293, str. 11. — Z. Kulundžić, Razvitak, 4(1937) 12, str. 374–376. — L. Vojnović, Novosti, 31(1937) 59, str. 12–13. — (Osvrti na knj. Zapisi u dokolici): Đ. Vilović, Novosti, 33(1939) 108, str. 11. — T. Ujević, Grič, 1(1940) 13, str. 7. — A. Kovač: Smrt Krešimira Kovačića. Naša štampa (Beograd), 10(1960) 88, str. 5. — D. Cvitan: Clochemerle u Zagrebu. Telegram, 4(1963) 190, str. 14. — J. Horvat: Svijet Kreše Kovačića (pogovor u knj. Clochemerle u Zagrebu). Zagreb 1963, 204–212. — Ž. Čorak: Grad kao marionetsko kazalište (pogovor u knj. Priče iz starog Zagreba). Zagreb 1990, 265. — B. Kovačević: Metropola u pelenama. Vjesnik, 52(1991) 16. III, str. 14. — A. Vojinović: Pariški dopisnik Jožica Zgubidan. Novinar, 55(2000) 3, str. 58–63. — D. Fališevac: Krešimir Kovačić, parodist i karikaturist, pisac feljtona o Parizu, Zagrebu, Hrvatima i Srbima. 15 dana, 46(2003) 3, str. 21–23. — Ista: Par nas s Parnasa ili kako je Krešimir Kovačić nacrtao bradu i brkove modernim hrvatskim liricima. Dani hvarskoga kazališta, 30. Zagreb—Split 2004, 47–74. — A. Vojinović: Andrija Maurović, prorok Apokalipse. Zagreb 2007.
 
Bruno Kragić (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOVAČIĆ, Krešimir. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 4.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kovacic-kresimir>.