KOVAČIĆ, Vladimir (Vlado), pjesnik i publicist (Vinkovci, 28. III. 1907 — Zagreb, 22. VIII. 1959). U Vinkovcima 1925. maturirao u klasičnoj gimnaziji, potom u Zagrebu studirao filozofiju i pravo. Od 1931. radio kao voditelj recepcije hotela »Esplanade«, 1939–41. bio ravnatelj Radio-Zagreba, 1941–45. novinar Nove Hrvatske, zatim korektor u Nakladnom zavodu Hrvatske. Surađivao u periodicima Mladost (1923–34), Vijenac (1924, 1926–28), Književnik (1928–29, 1932), Hrvatski list (1931–32, 1934, 1936), Hrvatsko kolo (1931–33, 1936), Hrvatska revija (1933, 1936–37), Hrvatski dnevnik (1936–41), Savremenik (1938, 1940), Narodni list (1954, 1956) i Vjesnik (1954). Kao pjesnik afirmirao se (pod pseudonimom Vladimir Marinko) u zborniku socijalne lirike Knjiga drugova (Velika Kikinda 1929), potom i u skupnoj zbirci Lirika šestorice (Zagreb 1931). U prvoj samostalnoj zbirci Otrovano proljeće (1938) i dalje tematizira društvene probleme, no lirski mu subjekt nije angažiran, nego u duhu poetike ekspresionizma stanja tjeskobe, otuđenosti i osamljenosti ponajprije dovodi u vezu sa smrću i prolaznošću ljudskoga postojanja. Melankolična se raspoloženja podudaraju sa slobodnim stihom i nejednakim metrom kao prepoznatljivom značajkom zbirke, za razliku od novijih, u formalnom smislu znatno strože izvedenih. Dijelovi zbirke Ceste i jablani (1952), nastale većim dijelom također u 1930-ima, nov su tematski zaokret; u sonetnom ciklusu Srebrne igračke lirski subjekt fenomenu smrti pristupa s ironijskim odmakom, a u ciklusu Ceste i jablani, uz ljubavne i socijalno-revolucionarne pjesme, dominantni zavičajni prostor i subjektivističko mitologiziranje drevne Panonije iz ciklusa Šokačke varijacije, ustupaju mjesto širim geografskim pejzažima – dalmatinskima, ali i zagorskima i podravskima. I zbirka Jantar na suncu (1959; autorski izbor u koji je izdavač uvrstio i devet pjesama iz ostavštine) prepoznatljiva je po vitalističkom tonu, ironijskoj demistifikaciji smrti i njezinoj isprepletenosti sa životom i pjesničkim stvaranjem. Posmrtno su mu tiskane zbirke Šokačke varijacije (1982), Ljubav je ušla u kuću (1994) i Jesenje tercine (2005). Pjesme su mu prevođene na češki, njemački i talijanski jezik, a uvrštene su u mnoge antologije i panorame, tiskane u Zagrebu (Mala antologija hrvatske ljubavne poezije, 1956; Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva, 1970; Antologija hrvatskog domoljubnog pjesništva, 1992; U sjeni transcendencije, 1999; Pjesništvo hrvatskog ekspresionizma, 2002; Antologija hrvatskoga pjesništva, 2007). Pisao i književne i kazališne kritike i prikaze, uglavnom prigodničarske i impresionističke, radove o problemima suvremenoga kazališta, a okušao se i u novelistici i feljtonizmu. S njemačkoga je preveo i u Zagrebu objavio drame Nora i Stupovi društva (1947) H. Ibsena, novele Odjeća čini čovjeka te Seoski Romeo i Julija G. Kellera (1949), dramu Dantonova smrt G. Büchnera (1950), romane Borgia Klabunda (1952) i Crvena soba Cao Xuejina (1959), a prevodio je i pjesme H. Heinea. Za tisak priredio i pogovorom popratio izbor iz djela humorističnih pripovjedača od J. Jurkovića do F. Hadžića (Hrvatski humoristi. Zagreb 1954). Potpisivao se i pseudonimom Vlad Marinko te šiframa (vk), K., V. K. U Drenovcima je 1999. održan znanstveni kolokvij posvećen njegovu književno-kritičkomu radu, a u Vinkovcima 2007. uz obljetnicu rođenja znanstveni skup Književno djelo Vladimira Kovačića (13. dani Josipa i Ivana Kozarca). Književna ostavština u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Vinkovcima uništena je za Domovinskoga rata.
DJELA: Otrovano proljeće. Zagreb 1938. — Ceste i jablani. Zagreb 1952. — Jantar na suncu. Zagreb 1959, Vinkovci 1999. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 126. Zagreb 1982; Stoljeća hrvatske književnosti. Zagreb 1997. — Šokačke varijacije. Vinkovci 1982, 2007. — Ljubav je ušla u kuću. Vinkovci 1994. — Jesenje tercine. Vinkovci 2005.
LIT.: A. Barac (A. B.): Lirika šestorice. Hrvatska revija, 4(1931) 4, str. 237–239. — N. Simić: Lirika šestorice. Savremenik, 24(1931) 4, str. 4. — J. Bogner (J. B.): O našim mladim pjesnicima. 15 dana, 2(1932) 1, str. 3. — B. Krmpotić: Lirika u izdanju Pododbora Matice hrvatske. Hrvatska smotra, 6(1938) 5, str. 265–266. — B. Livadić: Nasrt lirike. Hrvatska revija, 11(1938) 10, str. 519. — Lj. Maraković: Deset knjiga pjesama. Hrvatska prosvjeta, 25(1938) 3/4, str. 167, 247–248. — A. Barac: Refleksije uz 12 knjiga lirike. Savremenik, 28(1940) I/2, str. 47–51. — N. Milićević: Pjesme Vladimira Kovačića. Naprijed, 10(1952) 47, str. 7. — V. Pavletić: Barokni okvir boje tamna zlata. Letopis Matice srpske (Novi Sad), 128(1952) CCCLXX/6, str. 419–424. — J. Pupačić: Ceste i jablani. Krugovi, 2(1953) 1, str. 71–75. — (Nekrolozi): D. Cvitan, Književnik, 1(1959) 5, str. 95–100. — M. Selaković, Riječka revija, 8(1959) 5, str. 334–336. — A. Nizeteo, Hrvatska revija (Buenos Aires), 10(1960) 1, str. 129–130. — A. C.: Vladimir Kovačić, Jantar na suncu. Oslobođenje, 17(1960) 8. VI, str. 5. — D. Cvitan (D. C.): Jantarska ogrlica poezije. Književna tribina, 1960, 25, str. 5, 14. — Č. Prica: Oproštaj s poetičnošću. Književnik, 2(1960) 12, str. 107–114. — T. Sabljak: Posljednja knjiga. Republika, 16(1960) 5, str. 31–32. — A. Šoljan: Dvije knjige: prva i posljednja. Telegram, 1(1960) 3, str. 6. — D. Jelčić: Neostvareni pjesnik Vladimir Kovačić. Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 11(1985) 32/33, str. 18–21. — K. Čorkalo: Slavonica. Vinkovci 1993, 191–205. — D. Rešicki: U tuzi mraka. Glas Slavonije, 74(1993) 5. III, str. 16. — D. Jelčić: Nove teme i mete. Zagreb 1995, 174–188. — Vladimir Kovačić. Prilozi sa Znanstvenog kolokvija. Drenovci—Hrašće 1999. — K. Remetin: O nekim stihovima pjesnika Vladimira Kovačića. Hrvatska revija, 49(1999) 4, str. 965–969. — J. Užarević: Smrt u lirici Vladimira Kovačića. Republika, 56(2000) 1/2, str. 97–112.
Ivana Žužul (2009)
