KOVAČIČEK, Zdenka

KOVAČIČEK, Zdenka, pjevačica (Zagreb, 16. I. 1944). U Zagrebu učila harmoniku u glazbenoj školi »Vladimir Nazor«, a 1963. završila gimnaziju. Pjevati i glumiti počela u Zagrebačkom pionirskom kazalištu (1950–62); kao pjevačica zabavne glazbe nastupala 1957–64. u Duu Hani s Nadom Žitnik, potom nastavila samostalnu karijeru u inozemstvu (Austrija, Savezna Republika Njemačka) kao rock-pjevačica i jazz-pjevačica. Od poč. 1970-ih, kad se vratila u Zagreb, nastupa s mnogobrojnim jazz-glazbenicima i njihovim ansamblima (B. Petrović, M. Prohaska, D. Dičić, S. Glojnarić, D. Boić, Igor Savin, Stjepan Fučkar), a od 1984. pretežno s Trijom Vanje Lisaka, s kojim je gostovala u Italiji i Austriji te snimila dva CD, Happy Jazz Album i Happy Jazz Vol. 2 (Croatia Records, 1991. i 1994); nastupala i uz jazz-orkestre (HRT, HGZ, RTV Ljubljana, L. Fidrija). Pjevala na međunarodnim jazz-festivalima (Zagreb, Varaždin, Maribor, Ingolstadt, Nagykanizsa) i gostovala u inozemstvu (SSSR, SAD, Italija, Austrija). U 1970-ima nastupala s rock-sastavima Nirvana, Time, Yu jazz-rock selekcija, a u novije doba uz Telefon Blues Band te uz jazz-sastav Black Coffee i s gitaristom Branimirom Bogunovićem Pifom. Otkako je 1970. sudjelovala na festivalu u Opatiji s Prohaskinom pjesmom Zbog jedne melodije davne (I. nagrada), nastupa na festivalima zabavne glazbe (Zagreb, Split, Zadar, Opatija, Krapina, Melodije Istre i Kvarnera, Beograd, Sarajevo, Skoplje; Los Angeles, Lahti, Cannes) i osvaja nagrade (Vrati se u moje dane, Zagrebfest 2000, I. nagrada). Surađivala s istaknutim skladateljima, među kojima su Prohaska, V. Kos (CD Žuta ruža, Orfej, 1996), Z. Korpar, Zlatko Dvoržak, Dičić, S. Zubak, Lisak, Savin, Heda Piliš, Kornelije Kovač, Goran Bregović, Vladimir Delač, osobito Dalibor Paulik (LP ploča Love is a Game, Suzy, 1989) te Marko Tomasović, sa skladbama kojega je snimila tri CD, Zdenka Kovačiček (Croatia Records, 1999), Ja živim svoj san (Cantus, 2001; za naslovnu pjesmu nagrada »Porin« 2002. za najbolju žensku vokalnu izvedbu) i To Be Zdenka (Cantus, 2004). Mnogobrojne su pjesme u njezinoj interpretaciji stekle popularnost: Jesen u Zagrebu, Žuta ruža, Reci mi nešto, Ljubavi, ljubavi, Kad te sretnem neka oči govore, Never in My Life, Korak do sna, Klick tema broj 1, Vrati se u moje dane, Ja živim svoj san, Odavno shvatila sam sve, Žena za sva vremena. Glumila je i pjevala u rock-operama Grička vještica (I. Krajač, K. Metikoš i Prohaska, Zagrebačko gradsko kazalište »Komedija«, 1979) i Princesa na zrnu graha (Damir Zlatar Frey i J. Kovačič, Slovensko kazalište u Trstu, 2002) te u glazbenoj komediji Obljetnica braka (K. Zidarić, kazalište »Vidra«, Zagreb, 1984). Podjednako znalački izvodi pop i rock-glazbu, blues i gospel, a poglavito se profilirala kao jazz-pjevačica koje se stil temelji na tradiciji američkih jazz-vokala, swingu te sklonosti prema jazz-standardima. Kritičari ju nazivaju »prvom damom« našega jazza.