KRAJAČ, Ivica

KRAJAČ, Ivica (Ivan), redatelj, skladatelj i tekstopisac (Beograd, 2. IV. 1938). U Zagrebu 1956. završio gimnaziju, diplomirao 1971. glazbeni odgoj na Pedagoškoj akademiji i 1982. kazališnu režiju na ADU u K. Spaića, kojemu je potom bio i asistent. Od 1984. do umirovljenja 2003. bio redatelj Opere HNK u Zagrebu. Postavio četrdesetak opernih, operetnih i dramskih predstava, među kojima opere Dalmaro i Stanac (J. Gotovac, 1983), Seviljski brijač (G. Rossini, 1987), Otello i Aida (G. Verdi, 1987. i 1989), Adriana Lecouvreur (F. Cilèa, 1990), Cavalleria rusticana (P. Mascagni, 1993). Za HNK u Osijeku režirao je opere Rita (G. Donizetti, 1984), Nikola Šubić Zrinjski (I. Zajc, 1986, kao asistent Spaiću, i samostalno 2004), Ljubavni napitak (Donizetti, 2004), Martha (F. von Flotow), Così fan tutte (W. A. Mozart) i Ero s onoga svijeta (Gotovac) 2006. te operetu Mala Floramye (I. Tijardović, 1983), etnomjuzikl Slavonska rapsodija (B. Mihaljević, 2008) i Singspiel Teaterdirektor (Mozart i I. Krajač, 2009). U HNK u Splitu postavio je operetu Šišmiš (J. Strauss ml., 1984). U njegovu su repertoaru i režije opera Rigoletto i Traviata Verdija, Tosca i Gianni Schicchi G. Puccinija, Carmen G. Bizeta, Ivan Susanjin M. Glinke, Norma V. Bellinija. Za Zagrebačko kazalište mladih 1984. adaptirao i režirao komediju s pjevanjem Komedija zabluda kao tajna veza iz Efeza W. Shakespearea. Osobitu popularnost stekao je kao libretist rock-opera Gubec-beg 1975. i Grička vještica 1979 (glazba K. Metikoš, aranžman M. Prohaska) te »glazbene legende« Crna kraljica (glazba Z. Tanodi, 1995), izvedenih u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«. U tom je kazalištu izvedena i komična opera Tajna krapinskega kluča (glazba Z. Novačić, 2000) za koju je napisao libreto. Napisao libreta i režirao mjuzikle za djecu Priča sa Zapadnog kolodvora (I. nagrada na Međunarodnom festivalu dječje kreativnosti, Sanremo, 2009) i Vrtoglavica (Teatar EXIT, 2010). Autor je tekstova za kantatu Credo. Legenda o mojoj zemlji B. Papandopula (1975) te za vokalno-instrumentalna Prohaskina djela Femina, ae, f. (1975) i Krici za Kroaciju (1991). Prevodio djela dramske literature, libreta opera i mjuzikla, među kojima su Prosjačka opera J. C. Pepuscha i F. Austina (HNK Zagreb, 1974), Aria da capo E. S. V. Millaya (ADU, 1981, i režija) te Sloboda u Sračincima J. N. Nestroya (1983), Opera za tri groša B. Brechta i K. Weilla (1984), Aplauz B. Comdena i G. Adolpha (1985) za kazalište »Komedija«. — Kao pjevač zabavne glazbe nastupao je samostalno i u duetima, a osobito je zapažen kao član popularnoga vokalnoga kvarteta 4M (1956–74; utemeljitelj). Osim u nas, s njim je ostvario mnogobrojne nastupe i turneje u inozemstvu (Velika Britanija, Švedska, Savezna Republika Njemačka, Nizozemska, Francuska, Belgija, Švicarska, Austrija, Finska, Italija, Izrael, SAD, SSSR), osvojio više nagrada na festivalima te snimio više od 60 gramofonskih ploča. Kao skladatelj i tekstopisac zabavnih melodija i šansona, kojima je obogatio djelovanje Zagrebačke škole šansone, sudjelovao je i tridesetak puta bio nagrađen na domaćim i stranim festivalima zabavne glazbe (Zagreb, Split, Krapina, Opatija, Melodije Istre i Kvarnera, Beograd, Sarajevo, Skoplje, Ciudad de México, »Eurovision«). Popularnost su stekle njegove skladbe Platno, boje, kist i twist, Bebel, Znam, znam, Tvoj glas, I onda kradom gledam lice tvoje. Njegove tekstove uglazbljivali su A. Kabiljo, N. Kalogjera, Metikoš, D. Diklić, a osobito su zapaženi stihovi pjesama Ti si meni sve, Muzika i ti, Nima Splita do Splita, Nono, dobri moj nono, Dok razmišljam o nama, Opet si plakala te Mi smo dečki kaj pijemo stoječki. Autor je tekstova za LP ploču Dnevnik jedne ljubavi (Jugoton, 1973) i CD Život (Croatia Records, 2000) Josipe Lisac. Prevodio zabavnoglazbene pjesme s engleskoga, njemačkoga, talijanskoga i ruskoga jezika. Od 1959. stalni honorarni suradnik RTV Zagreb (HRT) kao izvođač, autor i scenarist, kolumnist tjednika Studio u 1960-ima. Kao član kvarteta 4M dobitnik je nagrade »Porin« za životno djelo 1995.