KRALJIĆ, Grgur, knjigoveža (XV–XVI. st.). Pop glagoljaš; između 1497. i 1502. u istarskim župama Roč, Beram, Nugla i Draguć radio kao knjigoveža. Od pet njegovih poznatih ponovnih uveza glagoljskih liturgijskih rukopisnih kodeksa sačuvani su oni Ročkoga misala, Brevijara Vida Omišljanina (oba Austrijska nacionalna knjižnica u Beču, Cod. slav. 4 i 3) i Humskoga brevijara (NSK u Zagrebu, R 4067), dok su Beramski (Ljubljanski) brevijar (NSK u Ljubljani, Ms. 163) i Misal kneza Novaka (Austrijska nacionalna knjižnica, Cod. slav. 8) u kasnijim uvezima. Uvezi su mu kožni, ukrašeni bezbojnim reljefnim (slijepi tisak) kasnogotičkim motivima povijuša, palmeta i ljiljana u kompozicijama koje slijede ukus onodobnih njemačkih uveza. U zapiscima u knjigama, pisanima lijepom ustavnom glagoljicom, potpisivao se kao popь Grgurь iz Sena, popь Grgurь iz Sena s prêdivkomь Kralićь, popь Grgurь Kralićь iz Sena rodomь. Pogrješno poistovjećivan s tiskarom Grgurom Senjaninom.
LIT.: I. Milčetić: Hrvatska glagoljska bibliografija. Starine, 1911, 33, str. 27, 68, 158. — V. Štefanić: Glagoljski notarski protokol iz Draguća u Istri (1595–1639). Radovi Staroslavenskog instituta, 1952, 1, str. 97, 99–100. — B. Fučić: Knjigoveža – glagoljaš. Pop Grgur Kraljić iz Senja (1497.–1502.). Senjski zbornik, 6(1973–75) str. 55–69. — A. Nazor: Jedinstvena raskoš Novakova misala. Vjesnik, 69(2008) 1. VII, str. 24–25.
Branko Fučić (2013)
