KRALJIĆ, Josip

KRALJIĆ, Josip (Chraglich, Chragligh, Kralić; József), slikar i graditelj (Rijeka, 25. III. 1677 — Trst, 28. III. 1733). U Rijeci stupio u Družbu Isusovu 1696. Studirao filozofiju u Beču 1698–1702. i teologiju u Trnavi 1705–07. Bio je profesor zagrebačke isusovačke gimnazije 1702–05, propovjednik u Sigetu 1708, Osijeku 1709, Požegi i Pečuhu 1712–14. te kateheta u Rijeci 1710–11. Obnašao dužnosti predstojnika rezidencije i ravnatelja gimnazije u Požegi 1715–22. te prokuratora u Rijeci 1723, Trstu 1724–26. i 1727–30. u Zagrebu, gdje je upravljao konviktom sv. Josipa 1728–29. i gospodarskim poslovima kolegija. Od 1731. upravitelj škole i ekonom kolegija u Trstu. God. 1713. zabilježen je kao kućni slikar i graditelj u rukopisnoj povijesti požeške rezidencije i njezinu dnevniku (Nadbiskupski arhiv i Arhiv Družbe Isusove u Zagrebu). U požeškoj crkvi sv. Lovre 1712. oslikao je strop lađe prizorima iz svečeva života i baroknom iluzionističkom kupolom po uzoru na onu A. Pozza u crkvi isusovačkoga kolegija u Beču (oslik uništen u obnovi stropa 1891). Sljedeće godine projektirao je glavni oltar crkve obuhvativši cijelo gotičko svetište (preuređeno 1898–99) i vjerojatno naslikao pale za oltare sv. Josipa i sv. Franje Ksaverskoga, koji su 1822. preneseni u crkvu sv. Marije Magdalene u Bebrini, gdje se danas nalaze slike Smrt sv. Franje Ksaverskog i Bijeg u Egipat, koje mu se pripisuju. Spominje se i da je s nekim slikarom iz Pečuha 1716. naslikao dvije pale za oltare crkve u Kutjevu (T. Matić). Z. Uzelac drži ga autorom dvaju velikih ostvaraja hrvatskoga baroknoga graditeljstva: dogradnje zgrade požeškoga kolegija – kojom joj je 1718. dvostruko povećao površinu i izveo vjerojatno prvi primjer T-tlocrta u hrvatskoj arhitekturi – i iznimne arhitekture kutjevačke rezidencije (gradnja započeta 1721), a pripisuje mu i projekt dogradnje zgrade zagrebačkoga kolegija izvedene za rektora N. Kralića 1717–18. Graditeljski mu je opus uništen pregradnjama i u požaru, ali dijelom i rehabilitiran obnovom njegova glavnoga djela – kompleksa u Kutjevu. K. je zabilježen i u kronici zagrebačkoga kolegija 1702, kad njegovi đaci izvode predstavu o braći Čehu i Lehu iz Krapine s »izvrsnim scenističkim aparatom«, a 1727. izradio je naprave, slike i dekoracije u prigodi svečanosti u čast sv. Alojzija Gonzage i sv. Stanislava Kostke. Slikarskim, projektantskim i scenografskim djelovanjem dao je nezaobilazan prinos hrvatskoj baroknoj umjetnosti. Navodi se i kao pisac djela Vindiciae illibati conceptus Mariani (Trnava 1706).