KRASNIK, Antonija (Sommaruga, Antoinette), dizajnerica, kiparica i slikarica (Lovinac, 13. VI. 1874 — Zagreb, 29. IV. 1956). U Zagrebu privatno učila slikarstvo u C. Medovića te došla u dodir s R. Frangešom i B. Čikošem Sesijom. U Beču od 1897. polazila Školu za umjetnički obrt (R. Ribarz, K. Moser, S. Schwartz), dvije godine kao stipendistica Zemaljske vlade, potom se uzdržavala dizajnerskim poslovima. Usavršivala se poduprta stipendijama bečkoga Muzeja za umjetnost i industriju (danas Austrijski muzej primijenjene umjetnosti, MAK) u Parizu 1903–05 (Académie Julian; E. Carrière, M. P. Verneuil) i Kneževine Lihtenštajn u Rimu 1906. Nakon udaje za baruna Rudolfa Sommarugu 1907. živjela je u Beču te u vili Sommaruga u Gutensteinu, a od 1954. u Zagrebu. Najprije slikala, ponajviše u ulju, portrete (Sestra Jelka, 1896, MUO; dječji portreti), krajolike i mrtve prirode (Na jezeru, 1891, akvarel; Povrće u smočnici, 1897; Cvijet jorgovana i božura i Višnje pod lanjskim kukuruzom, 1899; sve zbirka J. Kovačića). Posvetivši se 1900–06. primijenjenoj umjetnosti, ostvarila je raznovrstan dizajnerski opus (vaze i druge posude, svijećnjaci, tintarnice, kopče za pojas, haljine, tepisi, uzorci dekorativnih tkanina, veziva) visoke umjetničke razine, obilježen secesijskom stilizacijom i dekoracijom, istančanim osjećajem za boju i materijal, inventivnim oblicima, jednostavnošću i funkcionalnošću, posebno u staklu (obojeno, irizirano), keramici, metalu i tekstilu. Nacrte su joj izvodile ugledne bečke tvrtke, za staklo E. Bakalowits & Söhne (pet vrhunskih vaza, MUO), njihov kooperant iz Češke (Klášterský Mlýn) J. Lötz Witwe (vaza u obliku ribe, 1902) i J. & L. Lobmeyr (čaše i boce od bezbojnoga stakla), keramiku J. Böck (vaza u obliku purana, oko 1903, porculan), metal A. Sturm (tabakera s motivom kukca, 1903, srebro, emajl; posuda za voće, srebro, staklo), tekstil J. Backhausen & Söhne, crno-bijeli namještaj vlastitoga atelijera konstruktivnih oblika i reduciranih uresa Prag-Rudniker Korbwaren-Fabrication te svjetiljke C. Oswald & Co. i Woka. Njezin ures sa stiliziranim ružama (oko 1902, crtež olovkom i zlatnom bojom, MAK) oslikan je na posuđu od porculana u Böckovoj manufakturi (čajnik, oblikovanje Jutta Sika, London, Britanski muzej). Sitnu plastiku često prožima groteskom (lik sjedećega majmuna na vazi, oko 1903, posrebrena mjed, MUO; Groteskna maska, oko 1904, bronca). Uz posude u obliku ili s likom životinje (vaza s poklopcem u obliku majmuna, bronca, oko 1903), izvela je i više animalističkih statua (Majmun, keramika, i Zec, mramor, oko 1903). Izlagala na izložbama Škole za umjetnički obrt u Beču (1900–04), kao njezina učenica na Svjetskoj izložbi u Saint Louisu 1904, zapaženo na izložbama Društvo umjetnosti (Zagreb 1902), Međunarodna izložba primijenjene umjetnosti (Torino 1902), Moserovi učenici u Umjetničkom salonu Pisko (Beč 1903), Postavljeni stol (Brno 1904) i Salon u Parizu (1905). Na samostalnoj izložbi u Beču 1906. pobudila pozornost kao svestrana likovna umjetnica, posebno slikama krajolika i malom plastikom prožetom humorom i ironijom. Nakon udaje oblikuje brončane žanr i portretne figurice signirane Sommaruga (Guščarica, Nosač »Express von Gutenstein«, Barun Sommaruga kao lovac) i skulpture u kamenu (Diana), projektira dogradnju, fontanu i interijere vile Sommaruga, a nakon 1925. prestaje umjetnički djelovati. Djela su joj izlagana i posmrtno (Beč oko 1900, Beč 1964; Hrvatske slikarice plemkinje iz Zbirke dr. Josipa Kovačića, Zagreb 2002; Secesija u Hrvatskoj, Zagreb 2003). Prva je od hrvatskih likovnih umjetnica, ujedno i hrvatskih dizajnera, stekla međunarodni ugled. Kao istaknuta Moserova učenica i suradnica Bečkih radionica (Wiener Werkstätte) zauzela je mjesto i u povijesti austrijskoga dizajna. God. 1907. njezin portret u kredi izradio je T. Krizman, a u ulju (MUO) vjerojatno A. T. Robaudi; 2013. izdana je poštanska marka s njezinim likom.
LIT.: Izložba Društva umjetnosti (katalog izložbe). Zagreb 1902, 6, 11–12. — (Prikazi izložbe Društva umjetnosti): I. Kršnjavi, Narodne novine, 68(1902) 228, str. 2–3. — D. Plavšić, Nada, 8(1902) 21, str. 296. — V. Lunaček, Prosvjeta, 11(1903) 21, str. 675, 678. — Kunst Salon Pisko (katalog izložbe). Wien 1903. — E. Leisching: Die Ausstellung der Kunstgewerbeschule des K. K. Österreichischen Museums. Kunst und Kunsthandwerk (Wien), 1903, str. 177, 180–181. — D. Plavšić (D. N. P.): Vlaho Bukovac, »Kunst«, »Secesija«, Gustav Klimt, Antonija Krasnikova, Krizman i Meštrović. Nada, 9(1903) 24, str. 336. — V. L.: Umjetni obrt. Vienac, 35(1903) 13, str. 429–430. — A. S. L.: (Prikaz izložbe Moserove škole u Salonu Pisko u Beču). The Studio (London), 31(1904) 132, str. 167–169. — J. Leisching: Der gedeckte Tisch. Kunstgewerbeblatt (Leipzig), 16(1904) str. 11–13, 16. — I. Kršnjavi: Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba. Hrvatsko kolo, 1(1905) str. 300. — M. P. Verneuil: L’Art décoratif aux Salons de 1905. Art et décoration (Paris), 18(1905) str. 9, 12. — Eine Künstler-Soiree. Agramer Zeitung, 81(1906) 330, str. 5–6. — (I. Bach): Darovi gđe Antonije Sommaruga-Krasnik (rkp. iz 1955. u MUO). — W. Neuwirth: Österreichische Keramik des Jugendstils (katalog). Wien—München 1974. — (J. Jurina-Vukasović): Blistave umjetnine u tami zaborava. Globus, 1991, 14. VI, str. 38–39. — J. Rudoe: Decorative Arts 1850–1950 (katalog zbirke Britanskoga muzeja). London 1994². — O. Maruševski: Hrvatska likovna moderna i Beč. U: Fin de siècle Zagreb—Beč. Zagreb 1997, 276. — V. Maleković: Stilovi i tendencije u hrvatskoj umjetnosti XX. stoljeća. Zagreb 1999. — Muzej za umjetnost i obrt 1880.–2010. Vodič. Zagreb 2010. — H. Pudor: Dokumente zum Jugendstil. Modernes Kunstgewerbe 1902–1908. Stuttgart 2011. — J. M. Johnson: The Memory Factory. The Forgotten Women Artists of Vienna 1900. West Lafayette 2012.
Višnja Flego (2013)
