KRAVAR, Miroslav

KRAVAR, Miroslav, klasični filolog i slavist (Šibenik, 6. IV. 1914 — Zadar, 14. I. 1999). Klasičnu gimnaziju završio 1932. u Šibeniku, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao klasičnu filologiju i hrvatski jezik 1936. te doktorirao 1956. tezom Vidska vrijednost oblikâ latinskoga glagola. Radio u Zagrebu u privatnim gimnazijama 1936–37, u Splitu u klasičnoj gimnaziji 1939–44. i Višoj pedagoškoj školi 1945. Partizanskomu pokretu pristupio 1941; uhićen i kratko zatvoren 1943, do kraja II. svjetskoga rata prosvjetni referent na Visu, u Topuskom i Šibeniku. Potom je u Zagrebu u Ministarstvu prosvjete 1945, Višoj pedagoškoj školi 1945–49. i 1952–56. te klasičnoj gimnaziji 1950–52. Tumač jugoslavenskoga izaslanstva na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. Na zadarskom Filozofskom fakultetu od osnivanja 1956. bio izvanredni i od 1961. redoviti profesor klasične filologije, na Sveučilištu u Bonnu redoviti profesor slavenskoga jezikoslovlja od 1968. do umirovljenja 1976, potom u Zadru honorarno do 1980. Usavršivao se na Sorbonni i École Pratique des Hautes Études u Parizu 1937–38, bio gostujući profesor na sveučilištima u Frankfurtu na Majni, Bonnu i Marburgu. Za potrebe srednjoškolske nastave izradio gramatiku (Zagreb 1948) te sam i u suradnji tri čitanke ruskoga jezika (Zagreb 1946–1953); pisao i o slaganju vremenâ u ruskom književnom jeziku (Zbornik u čast Petru Skoku. Zagreb 1985), s ruskoga preveo nekoliko beletrističkih djela te opsežnu Povijest antičke književnosti I. M. Tronskoga (Zagreb 1951). Autor je, sa S. Ivšićem, ortoepskoga priručnika Srpsko-hrvatski jezik na pločama (Zagreb 1955), u kojem su obrađena sva moderna područja fonetike te u vježbama ponuđeno pomagalo za upoznavanje novoštokavskoga izgovora i intonacije. Objavljivao radove o naglasnom sustavu i njegovoj grafiji, gradskoj akcentuaciji s obzirom na ortoepske norme te o fonološkim temama. Zanimao se za klasičnu metriku u hrvatskoj i drugim slavenskim književnostima (Akcent i iktus u modernom kvantitativnom stihu. Rad JAZU, 1989, 427), osobito slovenskoj (Obdobja, 1–3. Ljubljana 1979–1982), hrvatsku narodnu epiku u svjetlu homerskoga pitanja, sintaktičke probleme glagolskoga vida i vremena. Knjigom Pitanja glagolskoga vida u latinskom jeziku (Skoplje 1980), u kojoj je skupio radove objavljene u Živoj antici (Skoplje) 1956–75. i nove aspektološke studije, potvrdio se kao jedan od vodećih stručnjaka za sintaksu klasičnih jezika. Napisao preglede rimske pjesničke i prozne književnosti u knjigama Anthologia Latina, 1 (Zagreb 1952, 1956²) i Chrestomathia Latina, 2 (Zagreb 1953, 1956²). Pisao i o hrvatskim filolozima, piscima i leksikografima (August Musić u svoje vrijeme i danas. Zagreb 1990), pronašao dramski spjev I. Meštrovića Kambus (Danas, 1986). Toponomastičke, sintaktičke, aspektološke i morfološke kroatističke radove objavljivao ponajviše u Jeziku. Surađivao je u izdanjima Obzor (1938), Novo doba (1940), Slobodna Dalmacija (1944–45, 1957, 1959, 1976, 1983), Jugoslavenski mornar (1945), Književnik (1945), Napredak (1945), Pedagoški rad (1946, 1955), Vjesnik (1946, 1986), Jezik (1953–58, 1974–75, 1982–86, 1990, 1992), Živa antika (1955–57, 1959–60, 1965–72, 1974–75, 1977, 1979–82, 1989), Glas Zadra (1956–58), Filozofski fakultet u Zadru (Zadar 1958), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (1959–68, 1975–78, 1987, 1989, 1993, 1995–96), Romanitas (Rio de Janeiro 1961–62), Jahrbuch des Marburger Universitätsbundes (1962), Zbornik u čast Stjepana Ivšića (Zagreb 1963), Narodni list (1964, 1976, 1990), Frankfurter Abhandlungen zum Slavistik (Frankfurt na Majni 1966), Zadarska revija (1966, 1968, 1984–87), Spomenica 150-godišnjice Klasične gimnazije u Splitu (Split 1967), Acta omnium gentium ac nationum conventus Latinus litteris linguaeque fovendis (Rim 1968), Slavistična revija (Ljubljana 1969), Actes du x^e congrès international des linguistes, 2 (Bukurešt 1970), Filologija (1970, 1988, 1991–93), Simpozium 1100-godišnina od smrtta na Kiril Solunski, 2 (Skoplje—Štip 1970), VI. mezinárodni sjezd slavistů v Praze (Prag 1970), Slavistische Studien zum VII. Internationalen Slavistenkongress in Warschau (München 1973), Festschrift für Alfred Rammelmeyer (München 1974), Proceedings of the XIth (XIIth) International Congress of Linguists (Bologna 1974, Innsbruck 1978), Croatica (1975, 1977–78), Indogermanische Forschungen (Berlin—New York 1975), Zeitschrift für slavische Philologie (Heidelberg 1975, 1994), Šibenik (Šibenik 1976), Umjetnost riječi (1976, 1978–79, 1981–82), Bausteine zur Geschichte der Literatur bei den Slaven (Giessen 1978, Köln—Wien 1983), Slavistische Studien zum VIII. Slavistenkongress in Zagreb (Köln—Wien 1978), Asiatische Forschungen (Wiesbaden 1980), Jugoslovenski (jugoslavenski) seminar za strane slaviste (Beograd 1980–81, Zadar 1984–85, Novi Sad 1986), Naučni sastanak slavista u Vukove dane (Beograd 1980, 1982, 1985), Atti del X congresso dell’ A. I. S. L. L. I. (Firenca 1982), Naši razgledi (Ljubljana 1984), Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku (Novi Sad 1984–85), Festschrift für Herbert Bräuer (Köln—Wien 1986), Forum (1986), Naš jezik (Beograd 1986), Stih druge polovine devetnaestog veka (Novi Sad 1987), Relationes Polenses (Zagreb 1988), Stih u pesmi (Novi Sad 1988), Strani jezici (1988), Antičke studije kod Srba (Beograd 1989), Križanićev doprinos slavenskoj filologiji (Zagreb 1990), Zbornik Frana Ramovša (Ljubljana 1990), Etimologija (Zagreb 1993), Folia onomastica Croatica (1994), Književna smotra (1994), Res Slavica (Paderborn—München—Wien—Zürich 1994), Zbornik radova o Bartolu Kašiću (Zadar 1994), Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (1995) i International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (2000). Sustavno, pouzdano i jasno predočujući činjenice, vrsnim je analitičkim prilozima slavenskoj i indoeuropskoj aspektologiji, slavenskoj akcentologiji, ruskoj i hrvatskoj fonetici te klasičnoj i klasicističkoj metrici obogatio hrvatsku i svjetsku filologiju i lingvistiku. Supokretač je Radova Filozofskog fakulteta u Zadru 1958. i urednik njihova lingvističko-filološkoga razdjela 1960–68. Priredio i komentarima opremio mnoge prijevode (La Fontaine, Basne. Zagreb—Beograd 1948). Član Pariškoga lingvističkoga društva od 1938, Brazilskoga romanističkoga društva od 1959. i Njemačkoga slavističkoga saveza od 1970. te dopisni član JAZU (HAZU) od 1983. i SAZU od 1985. Služio se šifrom M. K-r.