KREŠIĆ, Milan

KREŠIĆ, Milan, gospodarski stručnjak i publicist (Karlovac, 23. IX. 1844 — Zagreb, 22. XI. 1929). Sin trgovca, publicista i kulturnoga djelatnika Mije. U Zagrebu završio privatnu trgovačku školu J. F. Devidéa 1860. Pomagao ocu u trgovačkim poslovima, potom u Parizu 1868. završio financijski tečaj (Cours de comptabilité) i stjecao praksu u trgovačkim tvrtkama. Nakon povratka u Hrvatsku 1871–73. trgovao drvom, u Zagrebu otvorio mjenjačnicu, a 1876. sudjelovao u osnivanju Obće zagrebačke štedionice i zalagaonice i Hrvatske komercijalne banke te bio izabran za tajnika Trgovačko-obrtničke komore. Istodobno predavao u Devidéovoj i na Višoj trgovačkoj školi. Kao tajnik Komore do 1909. razvio je svestranu gospodarsku djelatnost; 1876–90. podnosio iscrpna godišnja izvješća o zagrebačkim gospodarskim prilikama, objavljivao zapisnike s komorskih sjednica te napisao zapaženu monografiju 50-godišnjica Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu 1852–1902 (Zagreb 1902). Zauzimao se za zaštitu domaćega obrta i trgovine i bolju izobrazbu trgovaca i obrtnika, isticao nužnost uspostavljanja nove poslovne kulture u Hrvatskoj te značenje međunarodnih gospodarskih izložba za afirmaciju nacionalnoga gospodarstva. Kao komorski povjerenik posjećivao je izložbe i sastavljao potanka izvješća o njima (Izvješće o parižkoj svjetskoj izložbi godine 1878, 1879; Izvješće o tršćanskoj izložbi godine 1882, 1883; Izvješće o talijanskoj izložbi godine 1884, 1885; Izvješće o posjetu pet izložaba obdržavanih u god. 1889, 1890; Izvješće o Milenijskoj izložbi god. 1896, 1897; Izvješće o talijanskoj izložbi godine 1898, 1899; Svjetska izložba Paris 1900, 1901; Izvješće o međunarodnoj izložbi u gradu Liežu, 1906 – sve tiskano u Zagrebu), obavješćujući i o gospodarskim prilikama u inozemstvu. Suorganizator Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe u Zagrebu 1891. Bio je član upravnoga vijeća Prve hrvatske štedionice, vladin nadzornik tvornica i vještak stručnih povjerenstava te član zagrebačkoga gradskoga zastupstva. Zauzimao se za gospodarsku samostalnost Hrvatske s obzirom na Ugarsku; u suradnji s osječkom i senjskom komorom radio na koordinaciji obrta, trgovine i bankarstva, tražeći da se komorama osim savjetodavne uloge omogući i konkretan utjecaj na gospodarstvo. Velike su mu zasluge u osnivanju Trgovačko-obrtnoga muzeja u Zagrebu (danas Etnografski muzej), radi čega je obišao slične europske ustanove i sastavio knjižicu Putne crtice i sumarni navod glavnih trgovačko-obrtnih muzeja (Zagreb 1903), za svečano otvaranje priredio Katalog obrtno-industrijskih izložaba Trgovačko-obrtnog muzeja u Zagrebu 1904 (Zagreb 1904), potom i brošuru Budućnost Trgovačko-obrtnog muzeja u Zagrebu (Zagreb 1904). Priloge o gospodarstvu objavljivao u listovima Obzor (1876, 1885, 1892, 1897–1900, 1903–04, 1907–09, 1911), Hrvatski pokret (1911, 1913–14), Hrvatska njiva (1917–18), Narodno bogatstvo (1923–24) i Bankarstvo (1924–27), uređivao strukovne časopise Trgovački list (1876–80) i Obrtnik (1884–96; Trgovački i obrtni svijet, 1897). S francuskoga je preveo i u Zagrebu izdao Malu knjižicu o praktičnom gospodarstvu M. Blocka (1878), Okrutništvo socijalističko (1894) i Znanost gospodarstva (1922) Y. Guyota, Razvoj uljuđenog života J.-G. Courcelle-Seneuila (1895), Prigodne bilješke o počelima narodnoga gospodarstva M. Grimala (1898), Blagoglasnost u narodnom gospodarstvu F. Bastiata (1912) i Razvoj gospodarstvenog života F. Passyja (1913). — U mladosti se bavio kućnim muziciranjem (violina), trajno pak sudjelovao u zagrebačkom glazbenom životu. U prigodi obljetnice komorske tajničke službe 1901. i 10. obljetnice vođenja Hrvatskoga pjevačkoga saveza 1907. priređeni su mu reprezentativni fotoalbumi s likovnim prilozima B. Čikoša Sesije (MUO). Osobni mu se fond čuva u Arhivu HAZU.