KREŠIMIR II (Mihajlo Krešimir II), kralj (?, prva pol. X. st. — Solin, 969). Mlađi sin kralja Krešimira I. Uz narodno ime Krešimir nosio je i kršćansko Mihajlo; u vrelima i literaturi navodi se i kao Cressimir, Chresimir, Crescimir, Cresimyr te Kresimir. Na vlast je došao oko 949, kad je ban Pribina svrgnuo njegova starijega brata Miroslava. Prve su mu godine vladavine protekle u građanskom ratu i borbi za učvršćenje na vlasti. Prema transumptu isprave (možda iz 950) sačuvane u ispravi Kninskoga kaptola od 29. VI. 1397, nagrađivao je zasluge i vjernost onih što su se borili na njegovoj strani. Iako državi nije mogao vratiti prijašnju moć, prema popu Dukljaninu, ratovao je protiv Bosne, najprije opljačkavši Uskoplje, Luku i Plivu, župe u gornjem i srednjem toku Vrbasa, a kad je bosanski ban pobjegao ugarskomu kralju, zauzeo je cijelu Bosnu i zavladao njome. U tom opisu istraživači uglavnom vide povijesnu jezgru (N. Klaić, T. Raukar), iako neki misle da su mu se djela katkad olako pripisivala (N. Budak). Njegovo ratovanje u Bosni povjesničari datiraju neodređeno, svakako nakon smrti srpskoga kneza Časlava (u. oko 950), a privremenost osvajanja tumači se nemogućnošću Hrvatske da izvan svojega etničkoga prostora stvori trajniju političku organizaciju (N. Klaić). Prema podatcima krivotvorene isprave kralja Petra Krešimira IV. iz 1066/67, samostanu sv. Krševana u Zadru darovao je posjed u Diklu te je raspolagao nekadašnjim zadarskim javnim agerom. S Jelenom je imao sina nasljednika Stjepana Držislava.
LIT.: F. Rački: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagrabiae 1877. — F. Šišić: Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 13(1913–14) str. 49, 53–58, 61, 63–65, 71–73, 78–79, 83–88. — Isti: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925. — Isti: Letopis popa Dukljanina. Beograd—Zagreb 1928. — M. Barada: Dinastičko pitanje u Hrvatskoj XI stoljeća. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50(1928–29) (1932) str. 159–166, 193. — Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, 2. Beograd 1959. — V. Novak: Zadarski kartular samostana svete Marije. Zagreb 1959. — Constantine Porphyrogenitus: De administrando imperio, 2. Commentary. London 1962. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 2–3. Split 1964–1965. — Constantine Porphyrogenitus: De administrando imperio. Washington 1967. — M. Kostrenčić, J. Stipišić i M. Šamšalović: Diplomatički zbornik, 1. Zagreb 1967. — N. Klaić: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1975². — V. Klaić: Povijest Hrvata, 1. Zagreb 1980, 116, 118, 127. — N. Budak: Prva stoljeća Hrvatske. Zagreb 1994. — I. Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb 1995. — T. Raukar: Hrvatsko srednjovjekovlje. Zagreb 1997. — N. Budak i T. Raukar: Hrvatska povijest srednjeg vijeka. Zagreb 2006, 124–125.
Pejo Ćošković (2013)
