KRISTIĆEVIĆ, Marin

KRISTIĆEVIĆ, Marin (Krističević, de Alegrettis), pjesnik (Dubrovnik, druga pol. XV. st. — Dubrovnik, prije 31. V. 1531). Natjecao se 1503. za pomoćnika u latinskoj kancelariji Dubrovačke Republike, što upućuje na to da je imao odgovarajuću izobrazbu. Bavio se trgovinom. Oporuku je sastavio 17. IV. 1531, a na kraju svibnja zabilježen je kao pokojni. Prijateljevao je i poslovno surađivao s Dž. Držićem, s kojim je bio u srodstvu, N. Nalješkovićem, N. Ranjinom te M. Vetranovićem, koji ga je, vjeruje se, opjevao nakon smrti od kuge u Pjesanci u vrieme od pošljice. Kao suvremenik Š. Menčetića i Držića, pripadao je pjesnicima koji su na poč. XVI. st. pisali ljubavnu liriku. U Ranjininu zborniku (1507) pouzdano je njegova pjesma u dvostruko rimovanom dvanaestercu s početnim stihom »Isteci, Danice, pogledaj s prozora«, jedna od najuspjelijih u zborniku, kojoj je, po svem sudeći, Ranjina dodao bilješku »Marin Kristićević stakmi sî pjesan«. Prvi ju je objavio V. Jagić (Pjesme Šiška Menčetića Vlahovića i Gjore Držića. Stari pisci hrvatski, SPH, 2. Zagreb 1870), nakon njega M. Rešetar (Pjesme Šiška Menčetića i Džore Držića, i ostale pjesme Ranjinina zbornika. SPH, 2. Zagreb 1937), koji je dokazao da nisu sve pjesme koje je Ranjina skupio Menčetićeve i Držićeve (kako je držao Jagić), potom J. Hamm (Pjesni ljuvene Dž. Držića, SPH, 33. Zagreb 1965) te R. Bogišić (Zbornik stihova XV. i XVI. stoljeća. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 5. Zagreb 1968). Kako ju nije zapisao Ranjina, moguće je da je to učinio sam autor. Isti je rukopis zamijećen i u drugim tekstovima u zborniku, za koje se sa sigurnošću može utvrditi da ih je zapisao Ranjina, po čem se zaključuje da su bili bliski prijatelji, ili da ga je Ranjina cijenio, dopustivši mu da intervenira u zbornik. Pripisuje mu se još nekoliko pjesama iz drugoga dijela zbornika, po nekima 20 (M. Medini) ili 18 (Rešetar), pa proučavatelji, na temelju metričkih srodnosti, govore o tzv. Kristićevićevoj skupini pjesama (M. Kombol, M. Franičević). S obzirom na stilske značajke, pripisuju mu se pjesme Moj cvite, je li stvar kû rekoh ljuvena i Cvit pun sve radosti te neke na tragu Držićeve poetike (Funjestra tvâ meni zadava velik jad, Sliši moj pun jada uzdihaj i tužbu i satirični distih Dinara dobudi), a autorstvo glasovite Moj brajo, kolikrat kle mi se nije razriješeno. Njegovom se drži (P. Kolendić) i pjesma br. 6 u Pjesnima ljuvenim M. Bunića Babulinovića (SPH, 11. Zagreb 1880). Zastupljen je u izborima Antologija dubrovačke lirike (Beograd 1960), Pesništvo renesanse i baroka (Beograd 1968), Die ältere kroatische lyrische Dichtung (Zagreb 1972), Pjesnici Ranjinina zbornika (Zagreb 1998), Hrvatska poezija humanizma i renesanse (Vinkovci 2000), Ruža, ruže, ruži (Poljica 2005), Antologija – 111 – hrvatskoga pjesništva od XIII. do XXI. stoljeća (Poljica 2006) i Svit se konča (Poljica 2007), prevođen na češki, francuski, mađarski, ruski i njemački jezik.