KRISTOFOR (Kristofor Dubrovčanin), biskup (Dubrovnik, prva pol. XV. st. — Novi u Vinodolu, 29. I. 1499). Zabilježen i u oblicima de Stoycho, de Stoicis, kao Krištofor, Christophorus, Cristoforus. Studirao teologiju vjerojatno u Rimu, pravo u Padovi; doktorirao iz kanonskoga prava na poč. 1470-ih (nije poznato gdje). Papinski izaslanik u Francuskoj 1479–80. Neko vrijeme bio je u službi kardinala Giuliana della Rovere, zauzimanjem kojega ga je papa Siksto IV. nakon smrti biskupa Nikole 1480. imenovao modruškim biskupom. Tomu se usprotivio kralj Matija Korvin, koji je biskupiju kanio dati svojemu kapelanu i kraljičinu ispovjedniku Antunu Zadraninu; papa je 1482. potvrdio i posvetio kraljeva kandidata, nakon smrti kojega je 1483. za biskupa postavljen K. Pretežno je živio u Budimu i Rimu. Bio je papinski izaslanik u sporu između Senjana i biskupa Andrije Campana te radi crkvenih poslova boravio u nadbiskupa Bartolomeja Averoldija u Splitu 1491, a potkraj te i na poč. 1492. u gostinjcu sv. Jeronima u Rimu. Nakon što je 1493. Jakub-paša opsjeo Modruš, pri čem je grad teško stradao, te hrvatska vojska bila poražena na Krbavskom polju, sjedište biskupije prenio je u Novi. God. 1494. pribivao je posvećenju otočkoga biskupa Vinka Andreisa u Splitu. Kad se u Novom 1496. pojavila kuga, na neko se vrijeme sklonio u Bakar. Posvetio je crkvu i oltar sv. Katarine u Selcu 1498. Pokopan u crkvi sv. Filipa i Jakova u Novom (nadgrobna ploča s njegovim likom i natpisom iz 1517. rad je štićenika mu F. Petančića). Franjevačka mu je pripadnost dvojbena.
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 109–110. — M. Sladović: Pověsti biskupijah senjske i modruške ili krbavske. Trst 1856, 144. — F. Rački: Kristofor biskup modruški. Zagrebački katolički list, 8(1857) 46, str. 361–363; 47, str. 369–372. — I. Kukuljević Sakcinski: Listine hrvatske, 1. Zagreb 1863. — I. Črnčić: Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj biskupiji. Rim 1867, 98. — Isti: Prilozi k razpravi: Imena Slovjenin i Ilir u našem gostinjcu u Rimu poslije 1453. godine. Starine, 1886, 18, str. 40–41. — Đ. Šurmin: Hrvatski spomenici, 1. Zagreb 1898. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 2. Monasterii 1914², 136. — Gj. Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920, 189. — M. Bogović: Pomicanje sjedišta Krbavske biskupije od Mateja Marute do Šimuna Kožičića Benje. U: Krbavska biskupija u srednjem vijeku. Rijeka—Zagreb 1988. — Camera apostolica, 1. Zagreb—Rim 1996. — M. Žugaj: Franjevci konventualci biskupi u Senjskoj i Krbavskoj ili Modruškoj biskupiji. Croatica Christiana periodica, 20(1996) 38, str. 53, 69–71. — N. Lonza: Dubrovački studenti prava u kasnom srednjem vijeku. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 48(2010) str. 26–30, 36.
Pejo Ćošković (2013)
