KRIZMAN, Bogdan

KRIZMAN, Bogdan, povjesničar (Varaždin, 28. VII. 1913 — Zagreb, 5. VII. 1994). Sin političara Hinka. Gimnaziju završio u Varaždinu 1930, na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1937. i doktorirao 1952. tezom Diplomacija Dubrovačke republike u XVIII. stoljeću. God. 1939. diplomirao i na Slobodnoj školi političkih znanosti u Parizu. Radio u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu do sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. Zatvoren u Lepoglavi i Grazu, gdje je interniran do kraja II. svjetskoga rata. God. 1946–49. bio diplomatsko-konzularni vježbenik u Beogradu i Beču, potom u Zagrebu radio u Komitetu za visoke škole 1949–50, Arhivu Hrvatske 1950–58. i Jadranskom institutu JAZU 1958–70. te od 1970. do umirovljenja 1983. na katedri opće povijesti države i prava Pravnoga fakulteta; redoviti profesor od 1976. Bavio se poglavito diplomatskom i političkom poviješću. O diplomaciji – posebice dubrovačkoj nakon 1667 – osim teze (1957), objavio radove (Dubrovački festival. Zagreb 1950; Hrvatsko kolo, 1950; Republika, 1950; Arhivist, Beograd 1951; Historijski zbornik, HZ, 1951; Istorijski glasnik, Beograd 1951; Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 1952; Arhiv za pravne i društvene nauke, Beograd 1955; Dubrovački horizonti, 1969) te knjige O dubrovačkoj diplomaciji (Zagreb 1951), Što je diplomacija (Zagreb 1952) i Postanak moderne diplomacije (Zagreb 1957). U političkoj povijesti prve pol. XX. st. usredotočio se na doba I. svjetskoga rata i godinu 1918 – navlastito na raspad Austro-Ugarske Monarhije, stvaranje Države SHS i Kraljevstva SHS – te na razgraničenje s Italijom, o čem je pisao u časopisima Historijski pregled (HP, 1954, 1958–60, 1962–63; Nastava povijesti, 1973), HZ (1954, 1957–59, 1961–62), Riječka revija (1954, 1966), Arhivist (1955), Jadranski zbornik (1957–58, 1973–75), Anali Jadranskog instituta (1958, 1968), Istorijski glasnik (1958, 1962), Mogućnosti (1958, 1960–61, 1968), Mornarički glasnik (Beograd 1958), Zadarska revija (1958, 1960, 1962), Zbornik Matice srpske za društvene nauke (Novi Sad 1959, 1967), Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru (1962, 1968), Istorija XX veka (Beograd 1962, 1965), Zgodovinski časopis (Ljubljana 1963, 1965–66), Jugoslovenski istorijski časopis (JIČ, Beograd 1965, 1968), Vojnoistorijski glasnik (Beograd 1966–69, 1988), Austrian History Yearbook (Houston 1967), Letopis Matice srpske (Novi Sad 1967–69), Pomorski zbornik (1967–69), Zbornik Historijskog instituta Slavonije (1967–68, 1970), Der Donauraum (Beč 1968), Historický časopis (Bratislava 1968), Kaj (1968), Österreichische Osthefte (Beč 1968), Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu (1968), Journal of Contemporary History (London 1969), Slavonic and East European Review (London 1970), East European Quarterly (Boulder 1971) i zbornicima te svojim knjigama (1977, 1989). Raspravom o osnutku i početcima HPSS (Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1972), drugim prinosima o S. Radiću i njegovoj stranci (HP, 1959; Časopis za suvremenu povijest, ČSP, 1970, 1974, 1978; Hrvatsko sveučilište, 1971; Mogućnosti, 1971; Naše teme, 1971; Istorija XX veka, 1972) te Korespondencijom Stjepana Radića, 1–2 (Zagreb 1972–1973) – s predgovorima kojima zaokružuje njegovo djelovanje – dao je podlogu za daljnje istraživanje. Znatnije se osvrnuo i na djelovanje S. Kosanovića (Jugoslavija bila je osuđena na smrt. Zagreb—Beograd 1984; predgovor) i S. Pribićevića (Diktatura kralja Aleksandra. Zagreb 1990; pogovor). Vanjsku politiku prve Jugoslavije obradio je u časopisima (HZ, 1964; ČSP, 1970–71, 1975, 1977; Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1970; Dometi, 1973; Pravnik, 1974–75, 1977), dijelom u predgovoru Jugoslavije u krizi 1934–1941. J. B. Hoptnera (Rijeka 1973), cjelovito pak u vlastitom pregledu (1975). Služeći se građom domaćih i inozemnih arhiva, ali i hrvatskom emigrantskom literaturom, tetralogijom o ustaškom pokretu (1978–1986) donio je pregled te sastavnice hrvatske povijesti, obradivši doba od stvaranja pokreta 1929. i prve emigracije A. Pavelića do uspostave NDH 1941, njezin vanjskopolitički položaj i slom 1945. te drugu Pavelićevu emigraciju do njegove smrti 1959. O ustašama je pisao i u knjizi Catena Mundi, 1–2 (Kraljevo—Beograd 1992), a o II. svjetskom ratu u časopisima Nastava historije u srednjoj školi (1951), HZ (1970–71, 1976–77), JIČ (1971, 1975) te zbornicima. Uz izvornu građu u periodicima – o NV (HZ, 1955, 1957; Anali Jadranskog instituta, 1956; Jadranski zbornik, 1956; Starine, 1958; Zbornik Historijskog instituta Slavonije, 1964), izaslanstvu Kraljevstva SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919–20 (Anali Jadranskog instituta, 1961; Glasnik arhivâ i Društva arhivista BiH, 1962) i izbjegličkoj Vladi (HP, 1960–61) – supriredio je Zapisnike sa sednica delegacije Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919–1920 (Beograd 1960) i Građu o stvaranju jugoslovenske države, 1–2 (Beograd 1964), samostalno knjigu Jugoslavenske vlade u izbjeglištvu 1941–1943 (Beograd—Zagreb 1981). Pretežno na osnovi memoarskih zapisa sudionika II. svjetskoga rata, objavio knjige Drugi svjetski rat u memoarima Winstona Churchilla (Zagreb 1952), Svjedočanstva o Drugom svjetskom ratu (Zagreb 1952) i Ljudi i događaji Drugoga svjetskog rata (Zagreb 1960, s V. Kljakovićem), prema dokumentima pak suđenja u Nürnbergu knjižicu Hitlerov »Plan 25« protiv Jugoslavije (Zagreb 1953). Za pravni je studij sastavio Skripta iz diplomatske historije jugoslavenske države 1918–1941 (Zagreb 1973) te preradio i dopunio skripta K. Bastaića Opća historija države i prava (Zagreb 1976, 1977², 1981³); uvršten u Hrestomatiju povijesti hrvatskog prava i države, 2 (Zagreb 1998). Raznovrsnim prilozima surađivao u časopisima Književnik (1939), HP (1955, 1960–64), Arhivist (1958), JIČ (1962–64, 1970, 1976), ČSP (1969, 1971, 1976) te u Varaždinskim novostima, Narodnom kolu, Novoj riječi, Novoj Evropi, Novostima, Ilustriranom vjesniku, Vjesniku, Narodnom listu, Slobodnoj Dalmaciji, NIN-u (Beograd), Globusu, Politici (Beograd), Vjesniku u srijedu (VUS), Dugi (Beograd), Novoj Makedoniji (Skoplje). Bio suurednik Međunarodnoga političkoga leksikona (Zagreb 1960), suradnik u prvom izdanju Pomorske enciklopedije te u izdanjima Enciklopedije Jugoslavije LZ. Prevodio s engleskoga (H. R. Trevor-Roper, Posljednji dani Hitlera. Zagreb 1951; G. M. Gilbert, Veliki zločinci. Zagreb 1954), francuskoga (K. D. Kalinov, Sovjetski maršali vam govore. Zagreb 1951; Tajna pisma Hitler–Mussolini. Zagreb 1953) i njemačkoga (G. Boldt, Propast Trećeg Reicha. Zagreb 1952). Suutemeljitelj Instituta za hrvatsku povijest 1971. i predsjednik Povijesnoga društva Hrvatske 1974–77 (Savez povijesnih društava Hrvatske od 1976). Držeći vrela objektivnim izrazom povijesne zbilje, u svojem je opusu davao prednost njihovu iscrpnu citiranju mjesto interpretaciji, što je u historiografiji ocijenjeno kritički. Ostavština mu se čuva u HDA. Potpisivao se i pseudonimom Historicus.