KRLEŽA, Bela

KRLEŽA, Bela (Kangrga, Leposava), glumica (Senj, 26. X. 1896 — Zagreb, 23. IV. 1981). Supruga književnika i leksikografa Miroslava. Učiteljsku školu završila 1919. u Zagrebu. Radila kao učiteljica u Dugoj Rijeci kraj Rasinje 1920/21, a od 1924. u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Glumu učila privatno u Milice Mihičić i I. Badalića. Debitirala 1929. u zagrebačkom HNK u praizvedbi Krležine drame Gospoda Glembajevi kao Barunica Castelli, koju je trajno obilježila svojim temperamentom, dojmljivom scenskom pojavom i izražajnosti te ju tumačila i u obnovama 1946, 1954. i 1960. Potom se, konkurirajući školovanim i afirmiranim glumicama međuraća, 1930. pridružila snažnomu ženskomu ansamblu HNK, gdje je ostala do umirovljenja 1966. Na početku karijere igrala je raznovrsne uloge iskazujući smisao za oblikovanje komičnih karakternih likova poput Béline (Molière, Umišljeni bolesnik, 1933), te za psihološku karakterizaciju realističnih likova kao što su Gospodja Linden (H. Ibsen, Nora, 1934), Ana (M. Gorki, Na dnu, 1936) i Anisja (L. N. Tolstoj, Moć tmine, 1939). Poslije se profilirala za uloge u satiričnim i salonskim komadima služeći se afektivnom naracijom i nasljedujući donekle glumački stil M. Mihičić (Štefanija, G. Drégely, Dobar frak, 1941; Mrs. Hope-Clarke, E. Knoblock, Faun, 1941; Gđa Đurković, F. Herczeg, Kćeri gđe Đurković, 1944; Kleopatra Ljvovna Mamajeva, A. N. Ostrovski, Dolijala lija, 1947; Elvira, J. Horvat, Prst pred nosom, 1947). Glumačku sugestivnost i proživljenost uloge pokazala je kao Kitty Warren (G. B. Shaw, Zanat gospođe Warren, 1944) te u ulogama malograđanka i mondenka iz svijeta novopečenih ili umišljenih bogataša: Regina Giddens (Lillian Hellman, Male lisice, 1950), Ema (S. Kulenović, Večera, 1951), Amalia (E. De Filippo, Milijunaški Napulj, 1952), Erlynne (O. Wilde, Lepeza lady Windermere, 1954) i Carlotta Vance (G. S. Kaufman i Edna Ferber, Večera u osam, 1955). Osobito uspješna bila je u ulogama malograđanka iz djela B. Nušića (Nata, Gospođa ministarka, 1929; Spirinica, Narodni poslanik, 1933; Spasićka, Ujež, 1935; Draga, Dr., 1936; Sarka, Ožalošćena porodica, 1938). U hrvatskom repertoaru nastupala kao Mara (P. Petrović Pecija, Pljusak, 1934), Mara (H. Lucić i M. Držić, Pir mladog Derenčina, 1939), Jela (M. Budak, Ognjište, 1941), Bara (I. Lamza, Kontrolor, 1942) i Vukosava (M. Držić, Plakir, 1943). U Krležinim pak dramama odigrala je sve znatnije ženske likove (Melita, Leda, 1930; Klara, Leda, 1953; Klara Anita i Livija Ancila, Aretej, 1959), a napose se istaknula svojim darom za komiku kao dojmljiva Madeleine Petrovna (U agoniji, 1947. i 1959). Bila je iznimno uspješna u ulogama dominantnih, autoritativnih i snažnih žena i majka: Majka (T. Williams, Staklena menažerija, 1952), Gđa Vang (S. I. Hsiung, Gospođa Biserna rijeka, 1954), Aleksandra (J. Anouilh, Colombe, 1956). U glumačkoj zrelosti posebno je bila uvjerljiva kao Claire Zachanassian (F. Dürrenmatt, Posjet stare dame, 1959) i Aurélie (J. Giraudoux, Luđakinja iz Chaillota, 1963), a posljednja joj je premijerna uloga bila Ana Antonovna Atujeva (A. V. Suhovo-Kobilin, Svadba M. V. Krečinskog, 1965). Prevela je s njemačkoga nekoliko dramskih djela koja su 1930-ih premijerno izvedena u zagrebačkom HNK (Bijeli jorgovan G. F. Lennoxa, Velika ljubav F. Molnára, Matura L. Fodora). Premda nadarena za karakternu komiku, više je voljela realistične, salonske komade s raskošnom scenografskom i kostimografskom opremom, te tragične uloge. Bez formalne izobrazbe, stoga često kritizirana zbog povlaštena umjetničkoga i društvenoga položaja, koji se pripisivao Krležinu utjecaju, ipak se darom i radom na ulogama izborila za određenu vrstu uloga i mjesto u ansamblu. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1973.