KRMPOTIĆ, Ante, pisac i publicist (Zagreb, 17. I. 1932 — Zagreb, 8. X. 2010). U Zagrebu završio 1950. gimnaziju i 1955. diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu. Nastavnik u osnovnim školama u Mariji Bistrici 1957–59. i Križevcima 1959. te 1959–68. u Učiteljskoj školi u Zagrebu. Ondje 1969–77. direktor i od 1977. do umirovljenja 1991. glavni urednik u Centru za dopisno obrazovanje pri Zavodu Birotehnika. Radovima o školstvu i nastavi hrvatskoga jezika, jezičnoj i kulturnoj povijesti te proznim prilozima surađivao u periodicima Školske novine (1958), Telegram (1964–65, 1968), Modra lasta (1970), Kolo (1991), Hrvatska (1994; glavni urednik), Časopis za suvremenu povijest (1995), Državnost (1999) i Marulić (2000). Objavio poučne romane za mladež Dan kada je umro moj otac (Rijeka 1965) i Poplava (Rijeka 1966), u kojima jednostavnim izrazom i s humornom notom opisuje suvremenu zagrebačku svakidašnjicu; romansirane zgode iz đačkoga života Prihvati pruženu ruku tiskane su mu u Modroj lasti (1968). Pseudopovijesna simbolistička jednočinka Puntari, hahari i jen šašavi pop (Kaj, 1973; Radio-Zagreb 1970, Narodno kazalište »August Cesarec« u Varaždinu 1972), motivski na tragu Balada Petrice Kerempuha M. Krleže, dramska je refleksija o neizbježnosti sudbinskoga u povijesti hrvatskoga naroda. Autor je i drame Kako vrijeme brzo prolazi, draga! (TV Ljubljana 1967), dramske bajke Jao meni, probudio se car (Zagrebačko kazalište mladih 1972; splitsko Dječje kazalište »Titovi mornari« 1973, 1980, 1981) te radijskih drama i igara za djecu, izvedenih na Radio-Zagrebu: Novo plavo odijelo (1966), Vrata su otvorena (1968), Daj mi malo (1970), Bajka u liftu (1975), Domaća zadaća, moj tata i ja (1975), Jožek i Pepek (1980), Ne tuguj za Marijom i Smrt starog gospodina (1989). Uvršten je u Antologiju hrvatske kajkavske drame (Kaj, 1990) i Kerempuhovu čitanku (Varaždin 2002). Kao suobnovitelj Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« pisao je o njezinim znamenitim članovima M. Šufflayu (Kolo, 1991), E. Laszowskom (Stari i novi Zagreb. Zagreb 1994), V. Deželiću ml., A. Stepincu i B. Lorkoviću (Hrvatska, 1994) te Đ. Deželiću (Gjuro Stjepan Deželić. Ivanić-Grad—Zagreb 2000). Priredio zbornike Dr. Velimir Deželić st. (Zagreb 1993) i Stjepan (Stipe) Javor (Zagreb 1996) te 100 godina vatrogastva u Krašiću (Krašić 1995). Sastavio Neprilike s rječnikom hrvatskih pravopisa (Zagreb 1997). Potpisivao se i inicijalima.
LIT.: Ž. Marjanović: Poplava. Telegram, 7(1966) 390, str. 4. — sk.: Puntari, hahari i jen šašavi pop. Marulić, 5(1972) 1, str. 73–74. — Repertoar hrvatskih kazališta, 3. Zagreb 2002.
Tea Rogić Musa (2013)
