KRMPOTIĆ, Milan, pjesnik, prozaik i šumarski inženjer (Veljun Primorski, 2. IX. 1945). U Delnicama završio srednju šumarsku školu 1964, u Zagrebu diplomirao na Šumarskom fakultetu 1971. Radio u šumarijama u Senju, Jablancu i Krasnom 1964–73, kao upravitelj šumarija u Krasnom do 1983. i Senju do 1984, voditelj Odjela za uzgoj i zaštitu šuma 1985–90. te Odjela za plan i analizu 1991–97. u Upravi šuma i savjetnik za uzgoj šuma u Hrvatskim šumama u Senju 1998–2001, ravnatelj Nacionalnoga parka Sjeverni Velebit do 2005, potom savjetnik za zaštićene prirodne vrijednosti u Hrvatskim šumama; zamjenik župana Ličko-senjske županije 2009–13 (HSS). Djelujući od 1973. u Komisiji za predlaganje stručnih mjera i nadzor Velebitskoga rezervata, pridonio zaštiti i radu njegova botaničkoga vrta te pošumljivanju krških goleti i očuvanju šumskih područja Senja i okolice. Književnim prilozima na senjskoj inačici bunjevačkoga dijalekta i standardnom jeziku, stručnim te povijesnim člancima surađivao u periodicima Naše planine (1977, 1987), Galeb (1983–84, 1987), Lovački vjesnik (1985, 1988), Smilje i bosilje (1985), Usponi (1985–89, 1992, 1994, 1996, 1999–2000, 2004, 2006–07; urednik 1985–2003), Modra lasta (1987), Osvit (1989), Forum (1991) i Ognjište (1996). Vezan uz prostor i tradiciju zavičaja, u pjesničkom prvijencu Skamenjene svirale (1978) slikovito demonstrira ljepotu senjsko-velebitskoga krajolika te suživot čovjeka i prirode; u zbirci Stope (1980) tradicionalni pjesnički instrumentarij obogaćuje izvornim formalnim rješenjima i intimnim impresijama o primorskom okolišu i ljudima, a ispovjednim i introspektivnim zbirkama U grudi zemlje (1985) i Zapisi iz ograda (1987) zaokružuje središnju tematsku cjelinu pjesničkoga opusa. Knjigom haiku pjesama Kapi (1990) okreće se univerzalnim i religijskim motivima, napose biblijskima, zastupljenima i u zbirkama Gorčina jabuke (1992) te Ovaj križ ljudski (1998). U zbirci refleksivne zavičajne lirike na senjskoj bunjevačkoj ikavici Bunjo dida moga (1993), s istaknutom socijalnom i domoljubnom sastavnicom, zaokupljen je krajolikom i djetinjstvom na velebitskom kršu, a zbirkom izabranih pjesama Tajna ploda (2000), u osam formalno i sadržajno različitih ciklusa, dao je presjek svojega pjesničkoga stvaralaštva. Objavio i hrvatsko-njemačko-englesku zbirku haiku pjesama Jedna godina – čitav život (Senj 2003). Alegorijskim povijesnim spjevom Put u hrvatski raj (2006), u maniri domoljubne epike XIX. st., konstituira središnji tok hrvatske povijesti i portretira njegove ključne političke figure. U zbirci pripovijedaka Slomljivi (1989), s pozicije angažiranoga pripovjedača, tematizira nepovoljnu socijalnu svakidašnjicu, a u romanu iz senjske uskočke prošlosti Tek braća (1995) uspjelom kombinacijom realističkoga pripovjednoga postupka i fantastičnih elemenata rekonstruira obiteljsku i nacionalnu povijest. Eklektičko pripovijedanje primjenjuje i u psihološkom romanu iz suvremene hrvatske povijesti Osmi patuljak (1997), u kojem s egzistencijalističkih stajališta preispituje odrastanje i sazrijevanje u ratu. Objavio i romane Ruka boga D’ana (2008) te Sizifov posao (2012). Pripovjedna mu je zbirka o lovačkim dogodovštinama Divlje sjeme (2001), s maštovitim opisima prirode i života u planini, prožeta humorom i lokalnim koloritom. U djelima za djecu – zbirci pjesama Zeleni vjetar (1987), romanima Kuća hrtova (1990) i Tu su i svemirci imali prste (2005), igrokazu Uzbuna u sretnoj šumi (1993) te pripovjednoj zbirci Trag božanske stope (1996) – promiče suživot čovjeka i prirode, potiče ekološku svijest i odgovornost prema okolišu. Urednik biblioteka Senjskoga književnoga ognjišta Sibirea, Koralj i Usponi (1985–2002), Pregleda stvaralaštva senjskih pisaca, 1 (Senj 1993) i zbornika Dani hrvatskog šumarstva (Zagreb 1995). Pjesmama i pripovijetkama zastupljen je u izborima Knjiga s devet naslova (Senj 1982), Svjetlost ognjišta, 1–2 (Senj 1993–2003), Hrvatska planinarska književnost (Zagreb 1994), Hvatanje sjenke vjetra (Rijeka 1999) i Hrvatska uskrsna lirika (Zagreb 2001).
DJELA: Skamenjene svirale. Senj 1978. — Stope. Rijeka 1980. — U grudi zemlje. Rijeka 1985. — Zapisi iz ograda. Senj 1987. — Zeleni vjetar. Rijeka 1987. — Slomljivi. Senj 1989. — Kapi. Senj 1990. — Kuća hrtova. Rijeka 1990. — Gorčina jabuke. Senj 1992. — Bunjo dida moga. Senj 1993. — Uzbuna u sretnoj šumi. Senj 1993. — Tek braća. Rijeka 1995. — Trag božanske stope. Senj 1996. — Osmi patuljak. Rijeka 1997. — Ovaj križ ljudski. Senj 1998. — Tajna ploda. Rijeka 2000. — Divlje sjeme. Senj 2001. — Tu su i svemirci imali prste. Senj 2005. — Put u hrvatski raj. Rijeka 2006. — Ruka boga D’ana. Rijeka 2008. — Sizifov posao. Gospić 2012.
LIT.: Z. Derossi: (O knj. Skamenjene svirale). Senjski zbornik, 8(1980) str. 442–449. — Ista: (O knj. Stope). Ibid., 9(1981–82) str. 489–494. — D. Babić: Književno djelo Milana Krmpotića. Šumarski list, 114(1990) 9/10, str. 426–428. — Z. Tomičić: Vikovična zemlja. U: Bunjo dida moga. Senj 1993, 75–78. — J. Karakaš: Pjesnik bunjevačkog krša. Marulić, 27(1994) 4, str. 733–736. — R. i P. Šušnjara: Biblijski motivi u zbirci Milana Krmpotića Gorčina jabuke. Usponi, 10(1994) str. 68–72. — J. Brković: Saga o zlim vremenima i ljudima. Ibid., 11(1996) 12, str. 123–124. — Z. Derossi: Roman o bratskoj ljubavi i mržnji. Senjski zbornik, 23(1996) str. 393–395. — P. Šušnjara: Krmpotićev Bog i Alah. Usponi, 12(1996) str. 128–132. — R. Šušnjara: Obilježja stila u Krmpotićevu romanu Tek braća. Ibid., str. 137–148. — G. Filipi: Nedogođene luke. U: Tajna ploda. Rijeka 2000, 185–188. — M. Mostarac-Štokić: I nijedan put nije nemoguć. Usponi, 16(2000) str. 117–122. — Ž. Milenić: (O knj. Tajna ploda). Književna Rijeka, 7(2002) 1, str. 116–117. — (O knj. Divlje sjeme): G. Rupčić, Usponi, 19(2003) str. 105–109. — M. Mostarac-Štokić, Ibid., str. 110–113. — Šume i šumarstvo sjevernoga Velebita. Senj—Zagreb 2005, 183. — K. Poljak-Poljarević: Lice uz ognjište (razgovor). Usponi, 21(2005) str. 137–156. — D. Derk: (O knj. Put u hrvatski raj). Večernji list, 47(2006) 29. VIII, str. 33.
Tea Rogić Musa (2013)
