KRNDELJ, Ivan

KRNDELJ, Ivan, političar, sindikalni djelatnik i publicist (Blizanci kraj Čitluka, 3. XI. 1888 — Zagreb, 17. VII. 1941). U Sarajevu 1909. završio željezničarsku školu. Radio na željezničkim postajama u BiH te u Direkciji željeznica u Sarajevu; za I. svjetskoga rata mobiliziran u austro-ugarsku vojsku (poručnik 4. bosanskohercegovačke pukovnije). Od 1911. član Saveza željezničara BiH, poslije i Socijaldemokratske stranke BiH, sudjelovao na I. i na II. kongresu SRPJ(k), u kojoj je od 1920. bio član Pokrajinskoga likvidacijskoga IO za BiH. Te godine otpušten zbog supokretanja radničkih prosvjeda i štrajkova (među ostalima, onoga svih željezničara u državi), do 1921. konfiniran u Brotnju. God. 1922. sekretar Mjesnoga radničkoga sindikalnoga vijeća u Slavonskom Brodu, ubrzo protjeran nastanio se u Zagrebu, gdje je na listama Nezavisnih radnika i Radničko-seljačkoga republikanskoga saveza 1925. i 1927. biran u Gradsko zastupstvo te 1927. u Oblasnu skupštinu. Sloveći kao govornik i pregovarač, zaslužan, primjerice, za povoljan kolektivni ugovor zagrebačkih pećara 1923, bio je član Oblasnoga sekretarijata Nezavisne radničke partije (od 1924), član Mjesnoga, sekretar Pokrajinskoga odbora (od 1923) i član Predsjedništva (od 1927) Nezavisnih sindikata, a na III. kongresu KPJ (1926) izabran je u njezin CK. Promičući agrarnu reformu i općenito uključivanje sela u komunistički pokret, predsjedao je 1924. u Zagrebu Prvoj seljačko-radničkoj konferenciji. God. 1928. podupro skupinu J. Broza u preuzimanju zagrebačkoga Mjesnoga komiteta KPJ te u Moskvi nazočio kongresu Crvene sindikalne internacionale. Uhićivan 1923–25. i 1928, u ljeto 1929. interniran je u Krapini, odakle se kradom prebacio u Moskvu, gdje do 1935. djeluje u sindikalnim savezima željezničara i vozača, u Sindikalnoj internacionali te kao predavač na Komunističkom sveučilištu nacionalnih manjina Zapada. Nakon što je 1934. izabran u Politbiro CK KPJ, u Beču je 1935. uređivao Hrvatski put, mjesečnik u literaturi ne sasvim razjašnjenoga Hrvatskoga nacionalnoga revolucionarnoga pokreta, po svem sudeći osnovanoga kako bi se iskušala mogućnost suradnje s HSS i ustaškim pokretom (ili barem privukao dio njihovih pristaša), u svezi s čim se 1929–35. susretao s B. Jelićem, Lj. Kežmanom i V. Mačekom. Održavajući od 1936. u Parizu vezu između KPJ i KP Francuske, uređivao je list Glas iseljenika te okupljao dragovoljce za pomoć španjolskim republikancima, a 1939. vratio se u Jugoslaviju, gdje je ubrzo pritvoren i sljedeće godine oslobođen. God. 1940. u Zagrebu je postao sekretarom Oblasnoga odbora Ujedinjenoga radničkoga sindikalnoga saveza Jugoslavije te s J. Cazijem uredio Narodni kalendar za 1941. godinu, kojega se unutarpartijska kritička recepcija, zajedno s Krndeljevom vjerom u mogućnost izborne pobjede Narodne fronte, povezuje s njegovom svojevrsnom marginalizacijom. Uhićivan od banovinskih i od vlasti NDH, u svibnju 1941. zatočen je u logoru u Kerestincu, potom nakon neuspjeloga skupnoga bijega pogubljen u Dotršćini. — Pretežno pobudne tekstove popularnoga izričaja objavljivao je i u periodicima Glas slobode (1920), Štampa (Beograd 1921; Radnička štampa, 1922–23; Organizovani radnik, 1924–29), Borba (1922–24; Radnička borba, 1925; Borba, 1926–28; urednik 1927–28), Radnički glasnik (Pittsburgh 1924), Proleter (1934–38), Slobodna misao (Toronto 1936) i Pravda (Toronto 1937). Preveo roman Wande Wasilewske Zemlja u jarmu (Zagreb 1941). Njegove skulpture izradili su V. Bakić (1964) i F. Mićković (1977). Služio se pseudonimima Janko, Janković, Lev Witlins, Petrov, Petrović, Richter te šifrom I. K.