KRNIC, Bogoljub (Kernic), povjesničar (Kostajnica, 25. V. 1874 — Zagreb, 5. II. 1918). Brat pjevačice Blaženke Kernic. U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1892. te studij povijesti i geografije na Mudroslovnom fakultetu 1897, položio profesorski ispit 1900, a 1907. doktorirao tezom Iudicium generale (opći sud) u Ugarskoj i Hrvatskoj (Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 1906–07. i p. o.). Od 1899. namjesni učitelj u Požegi, od 1906. profesor u ženskom liceju u Zagrebu. U pomoćnim povijesnim znanostima usavršivao se u Beču, Leipzigu i Parizu 1907–09, nakon čega je u Zagrebu radio kao gimnazijski profesor. Kako ga je T. Smičiklas predvidio za nasljednika na mjestu urednika Diplomatičkoga zbornika, nakon njegove je smrti 1914. imenovan arhivarom JAZU, gdje je proučavao isprave iz razdoblja 1400–1536. Radom o I. Pastoru habilitirao se 1916. za privatnoga docenta opće povijesti na Mudroslovnom fakultetu te ondje predavao do 1917, kad je (budući da je katedru dobio M. Šufflay) kao profesor prešao u Gornjogradsku gimnaziju. Bavio se hrvatskom poviješću XV. i XVI. st., osobito pravno-povijesnim temama. Već u prvom radu Zagrebačka isprava iz g. 1482. o oprostu od plaćanja maltarine (Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 1905) pokazao je veliko poznavanje diplomatike i paleografije. U disertaciji je proučavao sudsku praksu za Matije Korvina, a bavio se i parnicama Zagrebačke biskupije u XV. st., darovnicama Ferdinanda I. Habsburgovca (Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 1907–08) te zrinsko-frankapanskom urotom (Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 1908–09). Posljednja i najvrjednija njegova rasprava, o borbi Ferdinanda I. i Ivana Zapolje (Ivan Pastor Zagrepčanin, politički agent Ferdinanda I. Rad JAZU, 1914), temeljena je na Pastorovoj korespondenciji, prijepis koje je ustupio E. Laszowskomu za izdanje Habsburški spomenici (Zagreb 1914). Iako zbog kratka životnoga vijeka nije stvorio znatniji opus, nastavljajući rad M. Mesića bitno je pridonio poznavanju hrvatske prošlosti XV. i XVI. st. te su ga već suvremenici držali vrsnim povjesničarom. — Kao operni pjevač (bariton) više puta 1918. nastupio u zagrebačkom HNK (Carmen, Romeo i Julija), bio 1910–18. član ravnateljstva te 1914–17. tajnik HGZ.
LIT.: (Prikazi rada Ivan Pastor): M. Prelog, Savremenik, 9(1914) 7, str. 382–383. — F. Kotnik, Dom in svet (Ljubljana), 28(1915) 6, str. 206. — P. Karlić: Dr. Bogoljub Krnic. Nastavni vjesnik, 26(1918) str. 379–381. — L. Šaban: 150 godina Hrvatskog glazbenog zavoda. Zagreb 1982. — S. Antoljak: Hrvatska historiografija. Zagreb 2004².
Iva Mandušić (2013)
