KRNIC, Boris

traži dalje ...

KRNIC, Boris (Kernic, Krunić; Božo, Ivan, Ivo), skladatelj i zborovođa (Kostajnica, 29. X. 1900 — Zagreb, 24. VIII. 1979). U Zagrebu 1919. završio učiteljsku školu i 1921–22. studirao teoriju glazbe u F. Lhotke i F. Dugana st. na Muzičkoj akademiji. Od 1931. do umirovljenja 1958. bio nastavnik glazbe u zagrebačkim srednjim školama te u Zagrebu i okolici zborovođa pjevačkih društava. Skladao vokalna, vokalno-instrumentalna, orkestralna, komorna, glasovirska i glazbeno-scenska djela te ona za tamburaški orkestar. Njegove skladbe za dječje ili ženske zborove među najuspjelijima su u hrvatskoj zbornoj literaturi (Ženidba vrapca podunavca, Žetelačka, Radoznali dimnjak, Medo pleše). U izdanju zagrebačke naklade Sklad tiskani su mu dječji zborovi Dva dječačka zbora u tri glasa (Cvrčak, Na livadi; 1935), Tri pjesme za djecu uz pratnju klavira (Svaki je nešto donio, Puž, Zapreka; 1938), Tri dječja zbora (Sije baba lobodu, Biri-biri-lale, Dirin, dirin dajca; 1940), muški zborovi Koledari (s. a.), Šeka Lisa (1936), Krešimir Prvi (tekst V. Nazor, 1940), Prošecija (tekst D. Domjanić, 1942) te mješoviti Ružo cvati, dika pati, Kroz čaršiju prođe miljenče (1934), Mužek išel na oranje (1936), Slavonska zemljo, ljubim te (tekst I. Čermak, 1945). Zborne su mu skladbe uvrštene u zagrebačka izdanja Radosti mladosti. Pjesme Hrvatskog dječjeg carstva (s. a.), Glazbeni dar Saveza hrvatskih pjevačkih društava za II četvrt 1928, Zbirka zborova, 2, 5–6 (1947, 1948), Zborske pjesme, 1–3 (1951), Zbirka muških zborova (1952), Kompozicije za pjevačke zborove, 1–2 (1955–1956), Mi smo radost svoje zemlje (1959, 1961²), Mi smo sretno pokoljenje (1960, 1964²), Pjesme vedre mladosti (1977), Izbor skladba za dječje zborove (1980), Pjesmarica za školske priredbe (2007) te u Osnove dirigiranja, 3 (Osijek 2001). Priredio Pjesmaricu. Zbirku đačkih troglasnih i mješovitih zborova (Zagreb s. a.) u koju je uvrstio i vlastite skladbe. Autor je koncertantnih djela za tamburaški orkestar (Svečana predigra i fuga u e-molu, Hrvatska rapsodija, Tamburaške sličice), za tamburaški i simfonijski orkestar (Prigorska svadba), za tamburaški orkestar i vokalne sastave te dvaju koncerata za glasovir i tamburaški orkestar (u G-duru, 1962, i u h-molu, 1963). Skladbe za tamburaški orkestar tiskane su mu u zbirkama Tamburaški zborovi, 1–2 (Zagreb 1950), Tamburaške sličice (Zagreb 2001) te u glazbenim prilozima časopisa Tamburaška glazba (1955, 2; 1957, 19); potpuniji popis objavio J. Njikoš 2007. Među orkestralnim djelima ističu se suita Božićna svečanost igračaka (1932), Preludij i ples (1948) i Simfonijski ples, u komornima Kvartet za viole, u glasovirskima Koncertna etida za klavir (1949). Vokalno-instrumentalni dio opusa obuhvaća kantate Heroji drugarstva (1929) i Tvorničke sirene (1932) za soliste, mješoviti zbor i orkestar, kantate Cvrčak i mrav (1951) i Pjesma mira za sopran, dječji ili ženski zbor i glasovir ili tamburaški orkestar, oratorije Golgota (1936) i Ruke neumrle. Skladao i šest misa te crkvena vokalna djela (popijevka za glas i orgulje Ne će svaki koji mi govori Gospodine snimljena na CD Cantabo Domino, Sveta glazba, 2000). Također je skladao marionetsku operu Nikolinjski dar (1924), komičnu operu Gradski pandur (1935), operete Razočarani prosci (1935) i Zagorska ruža (1954), dijelovi koje su snimljeni na LP ploču Zagrebačka opereta 1900.–1960, 3 (Croatia Records, 1994) te scensku glazbu za dječje i lutkarske predstave Nevidljivi Jurić (V. Car Emin), Put oko svijeta u osamdeset dana (J. Verne), Pepeljuga (J. i W. Grimm), Crvenkapica (Nazor), Sebični div (O. Wilde), sve 1923, Nikolinjski dar (S. Širola, 1924), Genoveva (L. Tieck, 1924), Kugina kuća i Postolar i vrag (A. Šenoa, 1925), Münchhausen (G. A. Bürger, 1925) i Čarobne papuče (1923), Kraljević Marko i Musa Kesedžija, Sin Jureka Cmoka (1925), U carstvu patuljaka (1926), Snjegović i patuljci, Vreća smijeha i čudesa (1937), Pepeljuga (1939), Ciganska princeza (1941), Snjeguljica i Pred božićnim drvcem (1943) M. Širole, Čipolino (G. Rodari, 1969), Ide priča (J. Středa, 1969) i Radoznali slonić (Nina Cassianova i L. Dvorský, 1970). Autor je zabavnih popijevka te šlagera (Pjesma o tati uvrštena na LP ploču Zlatne melodije 50-ih godina. Izvorni tonski zapisi, 2, Croatia Records, 1993). Instrumentirao je operu Miljenko i Dobrila M. Koludrovića (1943). Skladbe su mu sačuvane u obiteljskoj ostavštini te u arhivu Tamburaškoga saveza u Osijeku i u Zbirci muzikalija NSK. Skladao melodijski privlačna i formalno uravnotežena djela, često služeći se folklornim idiomom, te osobito pridonio afirmaciji tambure u umjetničkoj glazbi. Priredio zbirku Izbor narodnih i društvenih pjesama za početnike na harmonici, 1–2 (Zagreb 1961). Autor je udžbenika Elementarna teorija muzike i pjevanja. Za I razred građanskih i njima sličnih škola (Zagreb 1939). Javljao se u Sv. Ceciliji (1926, 1928).

DJELA (tiskana, izbor): Staroslavenska misa za mješoviti zbor. Zagreb 1928. — Zlatne ptice za dječji zbor. Zagreb 1941. — Žetelačka za mješoviti zbor. (S. l.) 1944, Zagreb 1947². — Dvije svatovske iz Križevaca za mješoviti zbor. Zagreb 1948. — Cvrčak za dječji ili ženski zbor. Sarajevo 1949. — Na livadi za dječji zbor. Sarajevo 1949. — Zaziv (tekst V. Nazor) i Zadružna za muški zbor. Zagreb 1949. — Pjesma o mojoj zemlji za mješoviti zbor (tekst J. Kaštelan). Zagreb 1950. — Zagorska žnjačka suita za mješoviti zbor. Zagreb 1951. — Pjesma kordunaških momaka za muški zbor. Ljubljana 1954. — Smijeh za mješoviti zbor (tekst D. Domjanić). Zagreb 1957. — Tiho prihaja mrak, solo-popijevka (tekst Domjanić). Zagreb 1957. — Sunčanica svira. Klavirska suita za djecu. Zagreb 1961. — Majkama svijeta za mješoviti zbor. Zagreb (s. a.). — Naš vođa za mješoviti zbor (tekst Nazor). Zagreb (s. a.). — Našoj Republici za dječji ili ženski zbor (tekst S. Jakševac). (S. l., s. a.).
 
LIT.: Umjetnički klub Marionetsko kazalište. Obzor, 64(1923) 7. VI, str. 6. — Marionetsko kazalište. Ibid., 66(1925) 16. II, str. 2. — J. Andrić: Pet staroslavenskih misa. Obitelj, 1(1929) 25, str. 444. — Lj. Maraković: Pepeljuga. Hrvatska straža, 3(1931) 127, str. 4. — B. Širola (B. Š.): Gostovanje Ančice Mitrović. Ibid., 103, str. 4. — V. Ciprin (C-in.): Vokalni koncerat Hrvatskog pjevačkog društva Zagreb. Jutarnji list, 25(1936) 8906, str. 9. — Ž. Harambašić (ha): Pepeljuga. Ibid., 28(1939) 10016, str. 7. — -ko.: Novi uspjeh Hrvatskog dječjeg carstva. Zagrebački list, 3(1941) 26. III, str. 8. — J. Andreis (J. A-s.): Koncerti. Koncert Hrvatskog Učiteljskog Društva u Zagrebu (6. VI. 1942.). Književni tjednik, 2(1942) 20. VI, str. 7. — Isti: Glasbeni tjedan. Spremnost, 1(1942) 38, str. 10. — Isti: Glasbeni tjedan. Ibid., 2(1943) 57, str. 12. — Ž. Harambašić (ha): Ciganska princesa. Hrvatski narod, 5(1943) 4. II, str. 4. — M. Markov: U carstvu patuljaka. Kršćanska škola, 47(1943) 9/10, str. 152–153. — Ž. Harambašić (ha): Pepeljuga. Hrvatski narod, 7(1945) 29. IV, str. 3. — V. Ujčić: Premijera operete Zagorska ruža u pulskom kazalištu. Glas Istre, 12(1955) 11. XI, str. 4–5. — K. Kovačević: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945–1965. Zagreb 1966. — N. Turkalj: (Nekrolog). Večernji list, 23(1979) 27. VIII, str. 9. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–3. Zagreb 1990–2002. — B. Perharić: Umjetnička škola 1942.–1945. u Zagrebu. Zagreb 1995. — N. Vončina: Dvanaest prevratnih godina 1941.–1953. Zagreb 1997. — L. Županović: Hrvatski pisci između riječi i tona. Zagreb 2001. — J. Njikoš: Glazbena literatura za tamburaške orkestre. Osijek 2007, 55–56, 97. — Isti: Boris Krnic. U: XXXIII. Međunarodni festival hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku 2010. godine. Osijek 2010, 105–107.
 
Nataša Leverić Špoljarić (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KRNIC, Boris. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 6.5.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/krnic-boris>.