KRŠA, Toma

KRŠA, Toma (Kerša, Chersa; Tomo, Tomaso, Tommaso), pjesnik i pisac (Dubrovnik, 3. IV. 1782 — Dubrovnik, 11. VI. 1826). Brat pjesnika i prevoditelja Antuna. U Dubrovniku stekao početnu izobrazbu te učio klasičnu filologiju i filozofiju u F. M. i U. Appendinija. Od 1803. je u Rimu, gdje je kao vrstan poznavatelj latinskoga i talijanskoga jezika postao članom akademije Arkadije (Damiro Calcidense) te prijateljevao s istaknutim klasicistima (A. Cesari, V. Monti, G. Perticari, I. Pindemonte). Vrativši se u Dubrovnik oko 1805, obavljao različite poslove u gradskoj upravi te u diplomatskoj službi (kao konzularni agent i vicekonzul zastupao Francusku, Napuljsko Kraljevstvo i Italiju). Objavljivao je prigodne pjesme na latinskom i talijanskom u skupnim zbirkama, posvećenima među ostalima I. Skakocu (1823) i B. Albertiniju (1826), epigrame, sonete i elegije. Nekoliko njegovih talijanskih soneta i epigrama tiskano je u zbirci In morte di Tommaso Chersa versi (Dubrovnik 1826), jedan sonet objavio je U. Lampredi, neki su tiskani u periodicima (L’Epidauritano, 1906–07), a neke pjesme ostale su u rukopisu. Na talijanski je preveo ulomke Sunčanice Š. Gundulića te Jeđupke (F. M. Appendini, Notizie istorico-critiche, 2. Dubrovnik 1803, 289–290, 293–294). Sastavio je životopis Đ. Ferića Gvozdenice (1824), saževši glavne značajke njegova pjesničkoga i prevoditeljskoga opusa, a u raspravi o životu i djelu Didaka Pira (1826; ulomci prevedeni na hrvatski u Srđu, 1903) napose se bavio antičkim uzorima njegova pjesništva. Posmrtno su mu 1828. tiskani zapisci o glasovitim Toskancima u Dubrovniku (C. Camilli, S. Razzi, F. Serdonati). U literaturi se spominju i njegova pjesma na hrvatskom u slavu I. Gundulića (Arhiv samostana Male braće u Dubrovniku) te pisma I. Bizaru (DA u Dubrovniku) – među ostalim sadržavaju podatke o pripremama za tisak Gundulićeva Osmana – svjedočanstvo o dubrovačkim društvenim i književnim prilikama nakon pada Republike (M. Foretić). Uz posmrtne pohvalnice u zbirci, samostalne su mu tiskali Bizar (In morte di Tommaso Chersa idillio) i L. Stulli (In morte di Tommaso Chersa carme), obje bez mjesta i godine.