KRSTINIĆ, Ante, šumarski inženjer genetičar (Vrboska, 11. II. 1936 — Malovan kraj Gračaca, 10. II. 1998). U Zagrebu završio gimnaziju 1956. te na Šumarskom fakultetu diplomirao 1961. i doktorirao 1975. tezom Varijabilnost bujnosti rasta i pravnosti debla hibrida bijele vrbe (Salix alba L.) i krhke vrbe (Salix fragilis L.). Od 1962. stručni suradnik u Zavodu za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskoga fakulteta, na kojem je od 1968. asistent, od 1976. docent, od 1981. izvanredni i od 1986. redoviti profesor (predstojnik Zavoda od 1990). Bio je gostujući profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu 1984–91. Glavna su mu područja rada bila oplemenjivanje listača, posebno stablastih vrba, te očuvanje genofonda autohtonih vrsta šumskoga drveća, napose europske crne topole. Istraživao je genetsku varijabilnost u prirodnim populacijama bijele vrbe, crne johe, crne topole, hrasta lužnjaka te alepskoga i brucijskoga bora, proučavao pojavu monoecije i hermafroditizma kod udaljene hibridizacije vrsta roda Salix, razvio multiklonski pristup uzgoju stablastih vrsta toga roda, ispitivao njihovu fenotipsku stabilnost i adaptabilnost te interakciju klona i staništa, istraživao mogućnost oplemenjivanja hibridizacijom polenom izloženim gama-zračenju te odabirao klonove za namjensku proizvodnju biomase u kratkim ophodnjama. Prvi je u svijetu proizveo hibride uskolisnih i širokolisnih stablastih vrba, morfološki i citološki verificirane, te znatno pridonio unapređenju uzgoja mekih listača. S M. Vidakovićem sudjelovao je u programu stvaranja klonova stablastih vrba, od kojih je šest priznato u nas, dva u Kanadi, a dva se rabe kao standardi u terenskim ispitivanjima u svijetu. Sudjelovao na tematskim kongresima Međunarodnoga saveza organizacija za šumarska istraživanja (IUFRO) i sastancima FAO. Bio je predstavnik RH u radnoj skupini za očuvanje genofonda europske crne topole (Populus nigra L.) za europski program očuvanja genetičkoga bogatstva šuma EUFORGEN. Surađivao u časopisima Topola (Beograd 1964, 1971, 1980, 1982, 1984), Šumarski list (1965–69, 1971, 1973–78, 1980–81, 1983–84, 1986–95, 1997–98), Genetika (Beograd 1971, 1977), Glasnik za šumske pokuse (1976, 1983–84, 1986, 1989–90, 1993), Radovi Šumarskog instituta Jastrebarsko (1981, 1999), Šumarski pregled (Skoplje 1984), Anali za šumarstvo (1986, 1988–89, 1994), Šumarstvo i prerada drveta (1988), Fragmenta herbologica (1991) i Pčela (1992) te u zbornicima domaćih i inozemnih skupova. Suautor je udžbenika Genetika i oplemenjivanje šumskog drveća (Zagreb 1985) te suradnik u izdanjima Šume u Hrvatskoj (1992), Hrast lužnjak u Hrvatskoj (1996), Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava (1996) i Zaštita šuma i pridobivanje drva (1996), tiskanima u Zagrebu. Bio je suradnik Šumarske enciklopedije LZ.
LIT.: Promocija doktora znanosti. Sveučilišni vjesnik, 22(1976) 400, str. 138–141. — Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 1898–1998, 2. Zagreb 1998, 500–508, 645. — (Nekrolozi): M. Vidaković, Šumarski list, 122(1998) 1/2, str. 109–111. — P. Schreiber, Ibid., str. 111–112.
Hranislav Jakovac (2013)
