KUBIK, Branko

traži dalje ...

KUBIK, Branko, glumac (Zagreb, 25. IX. 1925 — Zagreb, 2. IX. 1981). U Zagrebu završio gimnaziju te 1951. Dramski studio pri Zagrebačkom dramskom kazalištu, kojega je član od 1948. Od 1950. angažiran u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«. Izraziti komičar, ondje je zapažen kao Pistol (W. Shakespeare, Vesele žene windsorske, 1954), Radojko Škorić (P. Budak, Klupko, 1955. i 1966), Cléante (Molière, Umišljeni bolesnik, 1958) i Zlatni Kum (M. Držić, Skup, 1966), u operetama kao Salko Saliković (I. Tijardović, Splitski akvarel, 1955), Marquis Armand Monfort de Quimperville (Tijardović, Mala Floramye, 1960. i 1965), Knez Dragomir Populescu (I. Kálmán, Grofica Marica, 1965) i Ile (J. Gotovac, Đerdan, 1966) te u mjuziklima kao Avram (J. Stein i J. Bock, Guslač na krovu, 1970), Američki general (M. Grgić i A. Kabiljo, Jalta, Jalta, 1971), Sadi (Držić, M. Fotez, S. Stražičić i Đ. Jusić, Dundo Maroje ’72, 1972), Profesor Štuc (Grgić i Kabiljo, Ivan od leptira, 1976) te Ignacije Loyola (B. Senker, T. Mujičić, N. Škrabe i P. Gotovac, Novela od stranca, 1977). Snimio je više dramskih radijskih emisija za Radio-Zagreb, a glumio je i u filmovima Kota 905 (M. Relja, 1960) i Sreća dolazi u 9 (N. Tanhofer, 1961), njemačkim filmovima prema romanima K. Maya (različiti redatelji, 1963–68) te u TV serijama Nikola Tesla (E. Galić, 1977) i Nepokoreni grad (epizode V. Kljakovića i Ž. Bileća, 1982).

LIT.: (B. Vu.): Branku Kubiku. Večernji list, 25(1981) 3. IX, str. 11.
 
Ozana Iveković (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KUBIK, Branko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 4.5.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kubik-branko>.