KUČERA, Elza

KUČERA, Elza (Elsa, Elizabeta), psihologinja, filozofkinja i knjižničarka (Vinkovci, 22. X. 1883 — Zagreb, 22. VI. 1972). Kći fizičara i astronoma Otona. Ženski licej završila u Zagrebu 1902, polazila predavanja iz filozofije i prirodnih znanosti u Beču 1902/03. te iz filozofije i kemije na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu 1903–05. Studirala potom filozofiju u Zürichu, gdje je 1909. doktorirala tezom Die Erkenntnistheorie von Thomas Brown. Eine historische Studie (Zagreb 1909). U Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bila privremena pomoćnica, od 1912. pristav, od 1919. knjižničarka i 1920–42. zamjenica upravitelja; umirovljena 1944. Baveći se eksperimentalnom psihologijom, prva je u Hrvatskoj u vlastitom psihologijskom laboratoriju od 1912. istraživala zakonitosti prijenosa čuvstava te psihogalvanske reakcije, a 1922. s G. Störringom proširila ispitivanja psihologije mišljenja, započeta s njim za studija, na voljne fenomene. Usavršivala se u Berlinu, Bonnu i Poznańu 1921–22. te kao honorarna nastavnica vodila 1933–36. vježbe u Psihologijskom institutu pri zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Rezultate istraživanja objavila je u izdanjima Nastavni vjesnik (1914), Archiv für die gesamte Psychologie (Leipzig 1930), Acta Instituti psychologici Universitatis Zagrebensis (1933), Rad JAZU (1948), Wiener Zeitschrift für Philosophie, Psychologie und Pädagogik (1953), Festschrift Julius Franz Schütz (Graz—Köln 1954) i Bericht über den 24. Kongress der Deutschen Gesellschaft für Psychologie (Göttingen 1965), dijelom tiskala i kao p. o., te u svojoj knjižici Die Fragen der Gefühlspsyhologie und ihre Erklärungsmöglichkeiten (Zagreb 1962). Zanimala se i za primijenjenu psihologiju, ispitivanje kognitivnih sposobnosti (prilagodila Binet-Simonov test), profesionalnu orijentaciju (Kalendar Hrvatski radiša, 1924; Zbornik za pučku prosvjetu, 1924), pisala o aktualnim temama iz filozofije i psihologije te prikazivala djela iste tematike (Hrvatska njiva, 1917, Jugoslavenska njiva, 1919–20; Nastavni vjesnik, 1920–21; Kršćanska škola, 1923). Potaknula je organizaciju filozofskih kolokvija u Zagrebu 1924–30. te bila među osnivačima i suradnicima Revije za filozofiju i psihologiju (1927). Objavljivala biografske i bibliografske priloge (Börsenblatt für den deutschen Buchhandel, Leipzig 1928–31), napose o Camilli Lucerni u prigodnoj brošuri Camilla Lucerna. Ein Frauenbildnis (Zagreb 1928), Almanahu Društva hrvatskih književnica (1938) i zborniku Camilla Lucerna (Graz 1938; supriređivačica), sudjelovala u izradbi Bibliografije knjiga ženskih pisaca štampanih u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini do svršetka godine 1935 (Zagreb 1936). O pitanju ženske ravnopravnosti te vlastitim teškoćama tijekom školovanja i zapošljavanja kao prve knjižničarke sa sveučilišnom izobrazbom u Hrvatskoj pisala u periodicima Agramer Tagblatt (1911, 1914), Domaće ognjište (1912) i Vjesnik bibliotekara Hrvatske (1951), o početcima suradnje jugoslavenskih knjižnica u glasilu Bibliotekar (Beograd 1961). U mladosti pisala pjesme (Pobratim, 1898–1900; Na domaćem ognjištu, 1900, Domaće ognjište, 1901–07; Prosvjeta, 1904). Suradnica Leksikona Minerva (1936) i Hrvatske enciklopedije HIBZ-a. Bila je članica Njemačkoga društva za psihologiju i Hrvatskoga bibliotekarskoga društva (od 1940), suosnivačica 1948. Društva bibliotekara Hrvatske, koje joj je 1968. dodijelilo Kukuljevićevu povelju. Dobila i nagradu Udruženja psihologa SFRJ 1964. Njezina opsežna ostavština (zapisnici istraživanja, korespondencija, autobiografski zapisi i građa o obitelji) čuva se u NSK.