KUČIĆ, Milivoj, pjevač, bariton (Zagreb, 18. V. 1905 — Zagreb, 15. I. 1991). U Zagrebu do 1924. polazio učiteljsku školu, 1925–29. studirao pjevanje u Marije Kostrenčić na Muzičkoj akademiji; usavršivao se 1928–32. u L. Steinera u Beču. Debitirao 1928. kao Papageno (W. A. Mozart, Čarobna frula) u zagrebačkom HNK, gdje je 1934–39. honorarni te do umirovljenja 1969. stalni član ansambla. Osobito su mu zapažene interpretacije u kojima je izrazio svoj istančan pristup komičnim likovima, poput uzorne uloge Mlinara Sime (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta), u kojoj je nastupio više od 200 puta. Istaknuo se kao Figaro (G. Rossini, Seviljski brijač), Grof Almaviva (Mozart, Figarov pir), Morales (G. Bizet, Carmen), Silvio (R. Leoncavallo, Pagliacci), Gianni Schicchi, Schaunard i Marcello, Angelotti, Sharpless, Ping (G. Puccini, Gianni Schicchi, La Bohème, Tosca, Madame Butterfly, Turandot), Belcore i Doktor Malatesta (G. Donizetti, Ljubavni napitak i Don Pasquale), Valentin (C. Gounod, Faust), Knez Jelecki (P. I. Čajkovski, Pikova dama), Glasnik (R. Wagner, Lohengrin), Albert (J. Massenet, Werther), Falke i Zsupán (J. Strauss ml., Šišmiš i Barun Ciganin). Nastupio na hrvatskim praizvedbama opera Peter Grimes i San ljetne noći B. Brittena 1955. i 1962. kao Ned i Jadac, Angélique J. Iberta 1957. kao Boniface te Vjenčanje u samostanu S. Prokofjeva 1959. kao Chartreux. Na praizvedbama opera hrvatskih skladatelja nastupio kao Zeus (B. Papandopulo, Amfitrion, 1940), Pomet (I. Lhotka Kalinski, Pomet, meštar od ženidbe, 1944), Appiani i Rustichello (I. Tijardović, Dimnjaci uz Jadran, 1951, i Marko Polo, 1960), a ostvario i uloge Gojena (Gotovac, Morana), Timoleona i Levija (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Janoša (K. Odak, Dorica pleše) te Vlaha (I. Brkanović, Ekvinocij). Zapažen je i kao koncertni pjevač 1930-ih, osobito uz glasovirsku pratnju L. Matačića. Posjedovao svijetlo obojen, mekan i pokretljiv lirski bariton te izrazitu muzikalnost. Bio je počasni član Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika. Kao kinoamater 1942–55. snimio 10 dokumentarnih crno-bijelih filmova (Seviljski brijač, 1943; Lovačke pustolovine, 1954; Gostovanje Zagrebačke opere u Londonu, 1955) te 1958. kratki igrani film Rat i mir. Predsjednik Kinokluba Zagreb 1955–57. God. 1928–33. vlasnik Tvornice tamburica Terezije Kovačić.
LIT.: A. Dobronić (Ad): Schubertovo veče. Narodne novine, 101(1935) 285, str. 4. — S. Stražnicki (S. S.): Veče pjesama Milivoja Kučića. Novosti, 29(1935) 347, str. 9. — I. Brkanović: Vokalni koncert Milivoja Kučića. Hrvatski dnevnik, 2(1937) 241, str. 11. — Ž. Hirschler (-žh-): Milivoj Kučić pjeva uz klavirsku pratnju L. Matačića. Večer, 18(1937) 4842, str. 4. — B. Ivakić: Mercedes Goritz-Pavelić. Milivoj Kučić. Obzor, 77(1937) 20, str. 2. — M. Cipra: Nova podjela u Eru. Gostovanje u Aidi. Novi list, 1(1941) 58, str. 8–9. — T. Mortigjija (tm.): Uspjeh Bianke Dežman i Milivoja Kučića u Seviljskom brijaču. Nova Hrvatska, 3(1943) 227, str. 7. — L.: Pet minuta sa… Narodni list, 10(1954) 9. XI, str. 6. — A. Reiching: Rekord u domaćoj operi. Telegram, 3(1962) 138, str. 7. — P. Cindrić: Sportsko srce mlinara Sime. Vjesnik, 45(1985) 12. VI, str. 13. — Kinoklub Zagreb. Filmovi snimljeni od 1928. do 2003. Zagreb 2003, 24–25, 32, 34–35, 57–60, 62, 99, 104–105, 107, 110–111, 113. — M. Pansini: Popratni tekst uz tri projekcije kinematograma Kino-kluba Zagreb. Zapis, 11(2003) 42, str. 7. — J. Jeić: Tvornica tamburica i ostalih glazbala Terezija Kovačić. Hrvatska revija, 10(2010) 1, str. 116–121.
Marija Barbieri i Marijana Pintar (2013)
