KUDUZ, Ante

KUDUZ, Ante, grafičar i slikar (Podosoje kraj Vrlike, 13. VI. 1935 — Zagreb, 22. I. 2011). U Zagrebu završio Školu primijenjene umjetnosti 1956, ALU u M. Detonija 1961. i njegovu grafičku specijalku 1964. Na ALU je od 1969. docent, od 1975. izvanredni i od 1980. do umirovljenja 2006. redoviti profesor; od 1989. predaje i na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu. Istražujući apstraktnu sliku, blizak konstruktivizmu i op-artu, »novoj vizualnosti« i »novoj osjetilnosti«, razvija samosvojan likovni izraz vrhunskih estetskih i izvedbenih dosega, obilježen sjedinjivanjem slikarskih i grafičkih svojstava te maštovitim sklopovima znakova, kojima izmiče pravilima i pomiruje oprječno: geometrijsko i organsko, racionalno i emocionalno. U ranim figurativnim crtežima (Autoportret, 1958, tuš; Kesteni, 1958, tuš, kreda; serija aktova 1959–60; Autoportret, 1962) i grafikama različitih tehnika (suha igla, litografija, linorez, drvorez) analizira formu i oslobađa liniju. Nakon informelnih slika (Crveni pečat, 1963, ulje, tempera, kolaž; Otok-lepeza, 1964, ulje, tempera), serije od 14 istančanih crteža (1963) te kolaža kružnih ili pravokutnih kompozicija sastavljenih od kvadratića (Ikar/Kadar fokus, 1962; Kadar 7·11, 1963; Kadar-krug, 1964) ili trokutića (Cvijet kruga i Lutka, 1963; Crtež G IX, 1964), ostvaruje pet povezanih ciklusa – »izričaja likovno-vizualnih alternativa«, uglavnom u crtežu i serigrafiji te u novim medijima. U ciklusu Kadar (1965–72) »problem Kadra svodi na čisti plastički znak« (Ž. Koščević, 2000). Crno-bijeli Kadrovi strukturirani izjednačenim oblicima odlikuju se igrom crnina i bjelina, unutarnjim ritmom i slikovitošću plohe (Kadar, 1965, MG, i Kadar – grad 3, tuš; Kadar 66, 1966, i Kadar 67, 1967, tuš, olovka, Kadar BK, 1966, serigrafija, sve MSU u Zagrebu, MSUZ). Trodimenzionalnim Kadrom od ljepenke sudjelovao je na izložbi ambijentalnih prostora Hit parada (Zagreb 1967, s M. Galićem, Ljerkom Šibenik i M. Šutejom). U procesu preobrazbe plohe u prostor uvodi boju i pojednostavnjuje oblike te radi serigrafije, isprva tamnijih boja (Kadar KK, 1966; Crveni kadar, 1969), a 1970–72. »baroknu« seriju Kadar – AK intenzivnoga kolorita i »psihodeličke ornamentike« (Kadar – AK 2, 1970, i Kadar – AK 20, 1971, MSUZ; Kadar – AK 10, 1970, i Crvena – AK, 1971, obojeno drvo, MG; Kadar – AK 12, 1970, Kabinet grafike HAZU). Ciklusom Prostor (1972–75), crtežima crno-bijelih linijskih rastera i serigrafijama vertikalnih trakova fluorescentnih boja, napušta plošni modularni svijet i sugerira pokret u prostoru (Prostor-A, 1972, MG; Prostor-B, 1972; Prostor 30, 1973, flomaster u boji; Prostor 19, 1974, tuš, kolaž). God. 1975. crteži s obrisom Motovuna nagovješćuju Grad (1976–81), ciklus o prostoru nove urbanizacije i tehnologije (Grad 12 A, 1977, MG, i Urbana kocka, 1980, tuš; Grad 27, 1978, i Otvoreni grad, 1980, reljefni tisak u boji). Rešetkaste Skice-objekti 1979–80. iz toga ciklusa izvedeni su od obojene žice u malom formatu (serija od 18 objekata, 1980) te kao velike skulpture (Veliki grad, 1985, Željezara Sisak, nagrada; Objekt 6, 2009, Park skulptura Jakovlje). Ciklus Krajolik (1981–91), uglavnom u tušu, sastoji se od raščlanjenih Polja (Polja, 1981; AG 6, 1982, serigrafija, Grafička zbirka NSK), figurativne epizode s temom zagorskoga krajolika (Zagorski motiv I, 1982; Zagorski motiv XX, 1984), polja zgusnutoga ornamenta s obrisnim linijama (Krajolik 1 i Krajolik 2, 1987–88, MSUZ; Krajolik 7 i Krajolik 8, 1988, MG) te cjelina od gestualnih crnih nakupina i čipkastih tekstura, na koje se morfološki nadovezuju radovi nazvani Graf (Graf 1, Graf 4, 1991, serigrafije). Iznimnom kombinatorikom ostvaruje raznolike serije ciklusa Graf: dramatične crno-bijele kompozicije velikih formata posvećene Vrlici i Kijevu (1992–93, tuš), serigrafije s rasterom nalik gustomu tkanju narodnoga veza rodnoga kraja (1995–97), Graf – color istoga rastera s umetnutim raznobojnim pravokutnim oblicima (1999–2001, serigrafija, ofset; 1999–2002, tuš, tempera), a od 2002. u digitalnom tisku, u kojem Graf postaje »umrežavanje realnog visokom rezolucijom, skeniranje vlastite maštovitosti« (Graf A, 2002; Graf H, 2003; serije Graf – pro, 2005, i Graf A, 2006–07). Autor je grafičkih mapa Dvojevanje (Zagreb, bakropis, stihovi Vesna Krmpotić) i Gradovi (Šibenik, litografija, tekst V. Bužančić), 1980, te suautor mape litografija Jugoslavenska grafika (Zagreb 1979, tekst T. Maroević). Kontinuirano se bavio grafičkim dizajnom, od 1968. za MG (logotip; Ž. Grum, Moderna galerija. Zagreb 1987), od 1969. za Galeriju »Forum« (GF), koje je član (logotip; Izložba radova umjetnika GF, 1974). Oblikovao je plakate (Internacionalni festival studentskih kazališta, 1961; Klub Kulušić – Jam Session; Ante Kuduz, 1965, 1970, 1980, 1988; 5. Zagrebački salon, 1970; 6. Biennale mladih, 1971; Urbanistički institut SR Hrvatske, 1977), kataloge i knjige (Kulturna povijest Hrvatske Z. I. Črnje, Rijeka 1978), surađivao sa sinom Igorom (oprema monografije Branko Ružić M. Pejakovića, Zagreb 1996; logotip GF, 2002). God. 1967. suradnik A. Mutnjakovića u uređenju interijera kluba »Kulušić«. Radio nacrte za tapiserije (Prostor, 1967; Graf, 1994) i vitraje 2008 (Vrlika, župna crkva Gospe Ružarice, postavljeni 2010), a kao redatelj i scenarist kratkoga animiranoga filma instalacije Lol Con (2007) grafički je izraz prenio u filmski. Izlagao samostalno u Beogradu (1965, 1971), Stockholmu (1965), Huskvarni (1966. s M. Oberländerom), Grazu (1967. s B. Miljušom), Rimu (1967. s M. Detonijem i J. Restekom), Zagrebu (1967, 1969–70, 1973, 1978, 1979. sa Šutejom i Š. Vulasom, 1980, 1982, 1985, 1988–89, 1991, 1993, 2002–03, 2006–07), Splitu (1970, 1974. s bratom Ivanom, 1986), Dubrovniku (1970. sa Šutejom, 1971), Vinkovcima (1972), Ljubljani (1973, 1978), Osijeku (1973, 1978, 1987, 1995, 1998, 2002), Hvaru i Labinu (1975), Mariboru (1978. sa Šutejom i Vulasom, 1980), Rijeci (1978. sa Šutejom i Vulasom, 1987, 1993, 2000, 2010), Šibeniku (1978. sa Šutejom i Vulasom, 1980), Novoj Gradiški (1979), Hagu (1980–81), Varaždinu (1980), Karlovcu (1981), Gornjoj Stubici (1982. sa Šutejom, 1994), Krapini (1985), Sarajevu (1986), Amsterdamu, Opatiji i Somboru (1987), Poreču i Požegi (1998), Krku (2001), Rovinju i Velom Lošinju (2002), skupno, među ostalim, na izložbama ULUH/HDLU (od 1961), Zagrebačka izložba grafike/Hrvatski trijenale grafike (1962–82, 1970 – nagrada, 1972 – nagrada, 1986, 1990–94, 1997 – nagrada, 2000 – nagrada, 2003), Riječki salon (1963), Biennale mladih (Rijeka 1964, 1966), Međunarodni grafički bijenale (Ljubljana 1965–67, 1973 – nagrada, 1977–79, 1983–97), Zagrebački salon (1965–66, 1968–69, 1970 – nagrada, 1971, 1973, 1975, 1981–82, 1984, 1987–88, 1990, 1993–95), Četiri zagrebačka grafičara (Beograd 1966), Međunarodni grafički bijenale/trijenale (Krakov 1966, 1974, 1991–97), Trijenale jugoslavenskog crteža (Sombor 1966–78, 1984), Beogradski trijenale (1967–70, 1988), Detonijevi učenici (Vukovar 1967, Zagreb 1968), Serigrafija zagrebačkih umjetnika (Beograd 1968), Zagrebačka izložba crteža/Hrvatski trijenale crteža (1968 – nagrada, 1969–87, 1991–93, 1996–2002), Međunarodna izložba originalnog crteža (Rijeka 1969–70, 1978 – nagrada, 1982, 1986 – nagrada, 2001), Međunarodna nagrada za crtež Joan Miró (Barcelona 1969–71, 1973–75, 1979–80), Salon mladih (Zagreb 1969 – nagrada), Plavi salon (Zadar 1970, 1973, 1974 – nagrada), Jesenji salon (Banja Luka 1971 – nagrada), Motovunski likovni susret (1972), Porečki annale (1973, 1976, 1988, 1993), Tri teme iz suvremene hrvatske umjetnosti (Dubrovnik 1973), Biennale suvremene hrvatske grafike (Split 1974, 1980 – nagrada, 1982, 1987, 1990, 1993), Mediteranski bijenale (Aleksandrija 1974), Zgraf (Zagreb 1975, 1999), Međunarodni grafički bijenale (Frechen 1976), Moderna umjetnost u Hrvatskoj (Mainz 1977), Apstraktne tendencije u Hrvatskoj (Zagreb 1981), Triennale hrvatskoga kiparstva (Zagreb 1982), Međunarodni grafički trijenale (Bitolj, 1984 – nagrada, 1987, 1997 – nagrada), U susret Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb 1986), Geometrijske tendencije danas (Ljubljana 1987), Tapiserija u Hrvatskoj (Zagreb 1988), Pejzaž Hrvatskog zagorja u modernom hrvatskom slikarstvu (Gornja Stubica 1989), Hrvatska umjetnost u osamdesetim godinama (Zagreb 1991), Zagrebački korijeni hrvatske grafike (Zagreb 1992), Biennale grafike (Maastricht 1993), 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti (Zagreb 1996), Grafička zbirka ALU (Krapina 1999), Branko Ružić i suvremenici (Zagreb 2000), Stoljeće hrvatskoga plakata (Zagreb 2001), Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja (Zagreb 2010). Posmrtno mu je priređena izložba u Osijeku i Puli 2011. Dobio Nagradu HAZU 2008.