KUKARI

KUKARI, plemićki rod (XIV–XVI. st.). U vrelima su zabilježeni u oblicima de genere Cucar, de genere Cucarorum, de genere Chucarorum, Cucar, Cucari, Cuccari, Chucar, Chuchar, Chucharo i Kukarow. Patrimonij im je područje sela Sonković (negdašnje selo Biljane i zaselak Kukar u ostrovičkom distriktu Lučke županije), gdje i danas postoji oronim Kukar. Spominju se i u selima Šušanj (odn. Podšušanj), Kriković, Čulišić, Rakitnica, Budačići, Hrupalci i Tulovci (posljednja tri na području današnjega Budaka). Razmjerno rijetko njihovo spominjanje u vrelima (ponajviše u kaptolskim i bilježničkim spisima) može se protumačiti slabije dokumentiranim krajem. Tijekom XV. st. rod se raspao na obitelji, a dio njegovih pripadnika zarana se nastanio u Skradinu. Temeljem imena jedne od obitelji (Šubići) te opstanka na području koje su monopolizirali knezovi Bribirski, zaključuje se o njihovu istaknutu društvenom položaju, pa i mogućem srodstvu s Bribircima. Prema Qualiteru (XIV. st.), jedan su od 12 rodova koji su 1102. prihvatili Kolomana za hrvatskoga kralja. U toj se prigodi kao njihov predstavnik navodi knez Ugrin, dvojbene povijesnosti, povezane s različitim stajalištima povjesničara prema Qualiteru. Kukari se spominju i u prijepornom pripisu Supetarskomu kartularu; u prvom tekstu jedan su od šest rodova iz kojih su birani banovi koji su birali kralja ako bi umro bez nasljednika, u drugom se pak spominju ban Stjepan, kraljevski sudac Slavac te kralj Presimir (D. Švob). Osim dvojbenih podataka iz 1178, povezanih sa splitskim zaleđem (navodni njihov tamošnji posjed i oduzimanje tuđega posjeda), pripadnici roda ne spominju se do 1393, kad braća Nikola (Nikleuš) i Cvitoj Budačić pokojnoga Marka prodaju oranicu u Šušnju. Nikola je zabilježen i kao pristav Sudbenoga stola Lučke županije u Podgrađu 1411, a Cvitoj kao posjednik u Podšušnju 1435 (njegov potomak, možda unuk, Ivan Cvitojević prodao je 1484. posjede u selima Budačići, Tulovci, Dragovanci, Hrupalci i Solvinci). Grgur Budačić iz Podšušnja koji je imenovao opunomoćenika za utjerivanje duga 1401. vjerojatno je istovjetan Grguru pokojnoga Stjepana kojemu je pred Sudbenim stolom u Podgrađu darovana četvrtina Rakitnice 1419. Pavao pak Budačić iz Krikovića naveden je kao plemićki sudac toga stola 1419. i 1428. God. 1405. braća Paval i Ivan pokojnoga Jurja darovali su rođaku Jurju pokojnoga Butka patrimonijalne posjede u Hrupalcima, Mlatko pokojnoga Marina iz Kukara očitovao se 1434. da je primio pokretnine za miraz buduće supruge, a Juraj Šubić svjedočio je 1443. uvođenju gvardijana samostana sv. Frane u Zadru u posjed u selu Hraščević. Vukša pokojnoga Bogdana Kuzmića,sudac u Tinju, prodao je sve posjede u Tulovcima 1447, a u toj se prigodi spominje i njegov stric Mihael Šibica. Skradinski plemić i stanovnik Zadra Stipša Stipšić prodao je zemljište u skradinskom distriktu 1454, a 1457. i 1461. čestice blizu Zadra. Kao plemićki sudci Lučke županije zabilježeni su Pavao Hatežević 1492. i Stjepan Mišljenović iz Kulišića (danas Čulišić) 1498. Suprotno pretpostavkama (E. Hilje), Kokarići koji se u XV. st. spominju u Zadru i Šibeniku nisu iz roda Kukara.