KULENOVIĆ, Muradif

KULENOVIĆ, Muradif, psihijatar i psihoterapeut (Klišević kraj Bihaća, 4. VIII. 1937 — Zagreb, 20. IX. 2000). U Zagrebu završio gimnaziju te 1964. studij na Medicinskom fakultetu, na kojem je 1979. doktorirao tezom Prijenosno i stvarno u psihoterapiji. Završivši specijalizaciju iz neuropsihijatrije u zagrebačkoj Klinici za neurologiju i psihijatriju 1968, radio u psihijatrijskim bolnicama u Popovači i Vrapču. Od 1971. u Centru za mentalno zdravlje u Zagrebu pročelnik Psihoterapijskoga odjela i 1987–95. predstojnik Centra, koji je u to doba postao Klinikom za psihološku medicinu. Na zagrebačkom Medicinskom fakultetu od 1981. docent i od 1988. redoviti profesor psihološke medicine. Predavao i na ADU u Zagrebu od 1993. Usavršivao se u psihoterapijskim tehnikama u Londonu 1974–76, bio gostujući predavač u Budimpešti, Bukureštu, Londonu, Parizu, Linzu, Freiburgu im Breisgauu, Kijevu, Varšavi, Københavnu i Baselu. Bavio se psihoanalitičkom psihoterapijom, psihologijom grupa, hospitalnom grupnom i individualnom psihoterapijom, problematikom perverzija, psihologijom kreativnosti. Surađivao u časopisima Psihoterapija (1972, 1974, 1977–79, 1981, 1983, 1988, 1990–99; urednik 1987–99), Socijalna psihijatrija (1974, 1979, 1992), Collegium antropologicum (1978, 1990–91, 1994–96, 1999–2000), Psihijatrija danas (Beograd 1980), Liječnički vjesnik (1983, 1995), Medicinski vjesnik (1983), Dubrovnik (1992), Acta medica Croatica (1995), Psychiatria Danubina (1996), Polemos (1998–99), Bošnjačka pismohrana (1999, 2001; pokretač i urednik) i Medix (2000) te u zbornicima skupova. Bio je promicatelj i popularizator psihoanalitičke misli, utemeljitelj i urednik biblioteke Psiha (Naprijed). Među ostalim, napisao pogovore knjigama Transcendentalna meditacija H. H. Bloomfielda (1979), Psihologija i ljudska dvojba R. Maya (1980), Čovjek-vuk o Čovjeku-vuku (1981) i Pronađena psihoanaliza (1987) S. Freuda, Nečujan vapaj za smislom V. E. Frankla (1981), Psihoanalitičke studije ličnosti W. R. Fairbairna (1982), Ljubav nije dovoljna B. Bettelheima (1983), Ego-psihologija Gertrude i R. Blancka (1985), Kratka psihoterapija i emocionalna kriza P. E. Sifneosa (1987) i Život protiv smrti N. O. Browna (1989), tiskanima u Zagrebu. Suradnik u udžbeniku Psihijatrija (Zagreb 1995) i knjizi E. Klaina Psihološka medicina (Zagreb 1999). Osnivač 1989. i do kraja života predsjednik Hrvatskoga društva Balintovih grupa te osnivač i voditelj međunarodne škole psihoanalize i psihoterapije u Dubrovniku, koja nosi njegovo ime. Suinicijator pjesničke manifestacije Goranovo proljeće 1964. Dobio Nagradu grada Zagreba 1989.