KULMER, Miroslav ml.

KULMER, Miroslav ml. (Friedrich, Fridrih, Fritz), gospodarstvenik, političar, športski djelatnik i dobrotvor (Šestine, danas dio Zagreba, 10. IX. 1860 — Šestine, 16. IV. 1943). Klasičnu gimnaziju završio u Zagrebu 1878, studij prava u Beču 1882. Nakon toga upravljao obiteljskim imanjem u Šestinama. Bio je virilni član Hrvatskoga sabora 1884–92, od 1887. u Stranci saborskoga središta (centrumaši), a od 1888. u Neodvisnoj narodnoj stranci (obzoraši), iz koje je istupio 1892 – nakon što je proglasila apstinenciju zbog izbornoga nasilja – te se dulje politički pasivizirao. C. k. komornik od 1895, kao samostalni kandidat II. izbornoga kotara grada Zagreba ponovo ušao u Sabor 1906. Istodobno nastojao oko osnivanja Hrvatske privredne (agrarne) stranke, ali se te godine ipak priključio Hrvatsko-srpskoj koaliciji (zastupnik do 1918). U Saboru se navlastito bavio gospodarstvom i školstvom, bio je predsjednik i član više njegovih odbora, predsjednik regnikolarne deputacije 1908. te zastupnik u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru 1906–18. God. 1918. član je Zemaljskoga vijeća za prijelazno gospodarstvo te Središnjega odbora NV SHS u Zagrebu. U Privremenom narodnom predstavništvu 1919–20. zauzimao se za agrarnu reformu, promičući interese seljaštva. Pristupio Demokratskoj stranci, nakon raskola 1924. Samostalnoj demokratskoj stranci, ali se, razočaran politikom središnjih oblasti, povukao iz politike. Odazvao se pozivu u Hrvatski državni sabor 1942. Obavljao je mnogobrojne službe u Zagrebačkoj županiji i nižim upravnim jedinicama (npr. mjesni sudac u općini Šestine od 1894), bio dugogodišnji zastupnik u zagrebačkom magistratu. Predsjednik Prvoga hrvatskoga katoličkoga kongresa 1900. Ostavio je traga u razvoju gospodarstva, osobito kao predsjednik Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva 1902–25. Reorganizirao ga je na zadružnoj osnovi 1907, a nakon financijskoga sloma 1925. preuzeo vraćanje dugova ulagačima, podmirivši ih ponajviše iz vlastite imovine. Zbog toga je bio prisiljen Zagrebu prodati zemlju na području Donjega grada 1928. i 1937, čime je omogućen razvoj prema Savi. Sudjelovao je na mnogobrojnim gospodarskim izložbama i često bio nagrađivan (npr. za vina muškat i traminac te za uzgoj velikih jazavčara na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891), a izumio je i uspjelo primijenio tzv. Kulmerovu vinogradarsku metodu. Za zasluge na gospodarskom području imenovan c. k. tajnim savjetnikom 1914. Kao predsjednik Prve hrvatske štedionice 1897–1931. poboljšao je poslovanje, a zaslužan je i za gradnju njezine palače 1898–1900 (tzv. Oktogon); Štedionica je 1927. utemeljila zakladu nazvanu po njem. Bio je viceguverner Narodne banke Kraljevine Jugoslavije 1931, dugogodišnji član Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu te mnogobrojnih uprava i nadzornih vijeća financijskih institucija i poduzeća (Zagreb, Osijek, Našice, Duga Resa). Zauzimajući se za razvoj i popularizaciju športa, među ostalim, bio suutemeljitelj i predsjednik Hrvatskoga društva za gajenje lova i ribarstva od 1889, nadmeštar Građanskoga streljačkoga društva od 1890, suosnivač i predsjednik Prvoga hrvatskoga automobilnoga kluba 1906, utemeljitelj Golf kluba »Zagreb« 1930. Kao predsjednik Hrvatskoga planinarskoga društva 1892–1921. zaslužan je za njegovu postupnu reorganizaciju u središnjicu s podružnicama, izdavanje prvih planinarskih vodiča te pokretanje glasila Hrvatski planinar 1898. Zauzimao se za izgradnju planinarskih kuća i putova na Medvednici (od Kraljičina zdenca do Sljemena 1892, tzv. Elvirin put 1898, tzv. Miroslavac 1911), dio koje se (na sjevernoj padini) i danas po njem naziva Kulmerova gora (Kulmerica), dao urediti Susedgrad i brijeg s parkom iznad Podsuseda, a 1903. darovao zemljište za izgradnju bolnice Brestovac (otvorena 1909). Bio je također član i začasni član mnogobrojnih društava, utemeljitelj Hrvatskoga seljačkoga pjevačkoga društva »Sljeme–Šestine« 1896, prvi predsjednik zagrebačkoga Društva za spašavanje 1909, potpredsjednik Jadranske straže 1935–41. i predsjednik njezina zagrebačkoga GO od 1923, pokrovitelj i suosnivač društava za pomoć siromašnima, bolesnima, vojnim invalidima i školskoj mladeži te podupiratelj izgradnje škola i zdravstvenih ustanova. U doba NDH osnovao je zakladu za Domobransku vojnu akademiju te zaklade (pri MH i u općini Šestine) za unapređenje gospodarstva, napose vinogradarstva i stočarstva. Izlagao je i pisao o gospodarstvu (Hrvatski napredni gospodar, 1906; Hrvatstvo, 1908; Hrvatski pokret, 1911; Hrvatska riječ, 1917; Narodno bogatstvo, 1923; Slobodna tribuna, 1928; Trgovačke novine, 1928; Bankarstvo, 1929), napose o financijama (Agramer Tagblatt, 1917; Jugoslawischer Wirtschaftsanzeiger, 1928–29) i poljodjelstvu (Politika, Beograd 1928; Bankarstvo, 1929), a objavljeni su mu i politički osvrti (Agramer Tagblatt, 1906; Dnevni list, 1906; Hrvatski dnevnik, 1906; Novi Srbobran, 1906; Slavonische Presse, 1906; Hrvatska sloboda, 1908; Hrvatsko pravo, 1908; Srbobran, 1908, 1911; Štampa, 1908; Zastava, 1908; Novosti, 1910; Hrvatski pokret, 1911; Naše more, 1936; Podravske novine, 1936), prilozi o planinarstvu (Hrvatski planinar, 1899, 1906–07) te prigodni članci (Spomenica prigodom desetgodišnjice udruženja Jadranske straže. Beograd 1932; Gospodarski list, 1942; Lovačko-ribarski vjesnik, 1942). U narodu zvan »purgerskim« i »seljačkim« grofom te »maceljskim gospodinom«, bio je vlasnik obiteljskoga dvorca u Šestinama (tzv. Kulmerovi dvori). Zbirku pušaka darovao je HPM 1940. Crtež s njegovim likom izradio je M. C. Crnčić (1903; Grafička zbirka NSK), plaketu R. Valdec (1913), a portret Truda Braun-Šaban (oko 1930; Muzej grada Zagreba).