KUMBATOVIĆ, Mila (Kumbatović-Gliha, Milena), slikarica i kiparica (Omišalj, 17. VI. 1915 — Zagreb, 16. X. 2004). U Zagrebu završila gimnaziju 1933. i diplomirala na ALU u M. Tartaglie 1939. Bila je gimnazijska nastavnica u Glini 1940, Sisku 1941–43. i Zagrebu 1944–52, potom djelovala kao slobodna umjetnica u Zagrebu i Omišlju. Studijski putovala sa suprugom O. Glihom u Rim i Veneciju 1952, Pariz 1953. te London 1954. Sklona eksperimentiranju i otkrivanju novih polazišta, ostvarila raznovrstan likovni opus, slikarski obilježen izravnim doživljajem krajolika, arhitekture i pojedinosti otoka Krka, a kiparski istraživanjem materijala i maštovitim oblikovanjem. Slikala uglavnom u ulju, najviše krajolike i vedute, isprva na tragu P. Cézannea (Uz kamenolom, 1947, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, MMSU; Moja kuća, Oranje, obje 1948; Moj grad, oko 1949; Omišaljska ulica Panćirov, 1950; Omišalj, 1951, Galerija umjetnina Zadar; Omišalj, 1953, Zbirka umjetnina Zagrebačkoga velesajma). U sažetim autoportretima (Žena i grad, 1948; Autoportret u karnevalskom kostimu, 1949; Autoportret I, Autoportret II, 1951; Autoportret s plavom vazom, 1954), portretima (Žena s Krka – Jelčica, 1947; Portret Otona Glihe, 1949; Portret Krčanke – Jelica, 1954) i mrtvim prirodama (Mrtva priroda s mogranjima, 1949; Mogranji i cvijeće, 1952; Pjetlići, 1953, Umjetnička galerija Dubrovnik; Zeleni vrč, 1954) bliska i fovizmu. Od poč. 1950-ih oblici su joj sve jednostavniji (Košarica, 1951, litografija), namazi boje gušći, pokret naglašeniji, izraz ekspresivniji (Školjka i cvijet, Pejzaž iz Omišlja, Omišalj – bijela kuća, sve oko 1954). Pročišćenošću i ekspresivnošću ističe se Školj sv. Marka (1955, MG), od 1974. učestao motiv njezina pejzažnoga slikarstva. God. 1955–60, u fazi geometrijske stilizacije, motiv sveden na odnose krajolika i arhitekture (Jurandvor I, Jurandvor II, Hrvatski sabor, Pejzaž ljeti, MSU u Zagrebu, MSUZ, Motiv iz Jurandvora, sve 1955; Jurandvor, 1957, MMSU) pretvara u igru linija i ploha, u ritam četverokuta i trokuta živih boja (Vrbnik, Kuće, obje oko 1958; Pejzaž s otoka Krka – Malinska I, 1959, MMSU; Ritam kuća, 1960). Otkrivši 1960. mikrosvijet na površini kamena, sa strukturama organskih oblika u sliku unosi prostor određen pokretom i razvija »novi tip pejzaža posebnog značenja: fragmenti mikropanorama istovremeno posjeduju dimenziju beskonačnih« (V. Horvat-Pintarić), te apstraktnim ciklusom alternativnoga krajolika Svijet kamena (1961–70, 1975, 1980) i Život kamena (1961–65) naglašene reljefnosti daje osebujan prinos hrvatskomu informelu i »internacionalnom stilu organičke apstrakcije« (I. Reberski, 2003). Nakon slika kamene površine sa žutim krugom (Svijet kamena I, 1961) i onih crno-sivo-bijelih tonaliteta 1961–63 (Život kamena, 1961, MSUZ) prevladavaju kolaži 1963–65 (ulje, mrežasta tkanina, čipka) i ulja toplijih boja (Svijet kamena III, 1966, MMSU), potom se javljaju kružni motivi usklađenoga kolorita, cvjetni oblici i strujanja (Crveni krug, 1967, MSUZ; Kameni cvijet, 1970; Živo strujanje, 1970), a 1980. poruke i zapisi u kamenu. Sličnu morfologiju i tematiku ostvaruje u litografiji (1961–67), crtežima flomasterom (1968–82; 1986 – morsko dno i organizmi), reljefu od bakrene žice 1971 (Svijet kamena I i II, Zračna luka Rijeka na Krku; Oblici u kamenu; Stvaranje zvijezda) i mozaiku (Svijet kamena, 1972, Zagreb, Kulturni centar Peščenica, KCP). Oko 1970. vraća se figurativnomu prikazivanju zavičajnoga krajolika razvijajući ekspresivno kolorističko i gestualno slikarstvo »pastoznoga vrenja«, koje bogatstvo otočnoga svijeta pretvara »u snažnu uzgibanost, živost materije boje« (V. Ekl, 1971), osobito izraženu u slikama Rudina (Krčki pejzaž – Rudine, MMSU), školja (Školj sv. Marka u kiši, 1974, Muzej grada Rijeke), Omišlja, Omišaljske drage, Vrbnika (Vrbnik, 1978, Dobrinj, Galerija Infeld) i južnoga Krka (Južni visoki Krk, 1990). Nakon putovanja u SAD 1995. slika paletom čistih jakih boja tropske, korčulanske, krčke i viške krajolike, autoportrete i mrtve prirode (Pogled na Miami, 1995; Autoportret s anturiumom, 1996; Korčulanske masline, 1996; Serpentine pred Baškom I, 1999; Uvala pred Starom Baškom, 2000; Blagoslovljena maslinova grančica, 2001; Mladi maslinici na Visu, 2002; Krvavi autoportret, 2002), te od 1997. ciklus svemirskih krajolika, koji se morfološki nadovezuje na Svijet kamena. Nadahnuta snimkama svemira, prikazuje strukturu površine satelita, konstelacije, vrtložna kretanja, eksplozije i sudare svemirskih tijela (Površina satelita, Asteroid, Sudar asteroida i satelita I, sve 1997; Spiralna galaksija, 1998; Eksplozija zvijezde II, 1999; Konstelacija planeta I, 2001; Svemirski krajolik, 2002). Od 1975. zaokupljena »industrijskom skulpturom«, u suradnji sa Željezarom Sisak, Tvornicom parnih kotlova, tvornicama »Janko Gredelj« i »Tekstilstroj« u Zagrebu te Jadranskim naftovodom u Omišlju oblikovala je od industrijskih materijala i strojnih elemenata (cijevi, žice, ležajevi, zupčanici, zamašnjaci) zaigrane skulptorske cjeline, najviše u čeliku (Kozmonaut, 1976, MSUZ; Kozmička figura, MMSU, Nedefinirana figura, MUO, obje 1978; Ukošena kugla, 1980, MSUZ; Ozračena žena, 1981, željezo, staklo; Pozdrav mornaru, 1987; Galija, Moj susret s Kinom, Zvonimirova lađa, sve 1990; Potonula lađa, 2002). Skulpture su joj postavljene na otvorenom u Zagrebu (Stup proizvodnje, 1977, Veliki plameni cvijet i Totem, 1978, sve Velesajam; Krilo materino, 1980, bakar, ispred KCP; U počast kotaču, 1982, ispred tvornice »Janko Gredelj«; Metalac tekstilcu, 1984, ispred tvornice »Tekstilstroj«; Sudar asteroida i satelita, 1997, bakar, čelik, aluminij, park Gliptoteke HAZU), Omišlju (Totem, 1978, ispred Jadranskoga naftovoda; vrt rodne kuće), Malinskoj (Poludjela ptica i Zlatna ptica, 1979, ispred hotela »Haludovo«, izgubljeno) i Kamenskom (Križ muka, 1990, željezo, mesing, ispred pavlinskoga samostana). Njezini projekti (suautor Gliha) za spomenike palima u II. svjetskom ratu (Omišalj 1973, Krk 1985) nisu izvedeni. God. 1980–85. u samoborskoj tvornici »Kristal« stvara lirski ciklus male plastike u staklu raznolikih oblika (Otvorena forma, Plameni cvijet, Morski organizam, sve 1980), dočaravajući lijevanom staklenom masom protjecanje vode (Jedna kap, Slap, Vodopad II, sve 1985). Bavila se i primijenjenom umjetnošću (nakit, posuđe). Izlagala samostalno u Krku (1960, 1971, 1973, 1988 – Galerija Kumbatović-Gliha), Rijeci (1960, 1984, 1989, 1996 – retrospektiva, 1998), Zagrebu (1961, 1966, 1980–83, 1986. sa Z. Zlatićem, 1987. s B. Ružićem, 1991, 1996 – retrospektiva, 1998, 2002, 2003 – retrospektiva), Beogradu (1966), Malinskoj (1971, 1974, 1989), Parizu (1979), Sisku (1979, 1983), Omišlju (1980, 1983, 1988–89, 1998), Opatiji (1988), Dugom Selu i Splitu (1996), Karlovcu (1997–98), Dobrinju (1998. s E. Buktenicom, C. Frankom i I. Sablichem), Mariboru (1999), Puntu i Bakru (2000) te Vrbniku (2001), a skupno na izložbama ULUH/HDLU (od 1946), Likuma (od 1950), Suvremeno hrvatsko kiparstvo i slikarstvo (Erlangen 1957), Jugoslavenska grafika (Zagreb 1958), Mediteranski bijenale u Aleksandriji (1959), Plavi salon (Zadar 1962, 1966), Nagrada za slikarstvo grada Faenze (1963, zlatna medalja), Zagrebačka izložba grafike (1966), Zagrebački salon (1966, 1968, 1971, 1973, 1974 – tendenciozni realizam, 1975 – HDLU početci, 1978, 1981, 1984, 1993), Beogradski trijenale (1967), Suvremena hrvatska umjetnost (Zagreb, Beograd 1967), Autoportret u novijem hrvatskom slikarstvu (Zagreb, Osijek 1977), Zagrebačka izložba crteža/Hrvatski trijenale crteža (1977, 1979, 1981, 1983, 1996), Mrtva priroda u novijem hrvatskom slikarstvu (Osijek 1979), Porečki annale (1979, 1991), Hrvatski vedutisti od Bukovca do danas (Dubrovnik 1981), Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak (Sisak, Petrinja, Zagreb 1981), Triennale hrvatskoga medaljerstva (Osijek 1984), Triennale hrvatskoga kiparstva (Zagreb 1985, 1988, 1991, 1997, 2000), U susret Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb 1986), 50 godina HDLU Rijeka (Rijeka, Zagreb 1997), Zbirka umjetnina Zagrebačkoga velesajma (Zagreb 1999), Branko Ružić i suvremenici (Zagreb 2000), Staklo u hrvatskom suvremenom kiparstvu (Zagreb 2004), Umjetnost i zavičaj (Rijeka 2004). Posmrtno su joj priređene izložbe u Omišlju 2009. i Zagrebu 2010, a djela izlagana na izložbama Industrijski krajolik (Rijeka 2005), Skriveno blago MUO (Zagreb 2005), 60 godina Galerije umjetnina Zadar (Zadar 2008), Alternativni krajolici 1950-ih i 1960-ih (Zagreb 2009). Kao vanjska suradnica RTV Zagreb 1964–66. ilustrirala ekranizirane bajke Ivane Brlić-Mažuranić. Glavnina njezina opusa čuva se u obitelji. Portretirali su ju Gliha (1954, ulje) i V. Bakić (1957, granit). O njoj su snimljeni TV filmovi Dnevnik jedne jeseni 1991 (režija Mira Wolf, scenarij Dubravka Millazi) i Od kamena do satelita 1998 (B. Žižić).
LIT.: (Katalozi izložba): B. Vižintin, Rijeka 1960, Krk 1973. — V. Horvat-Pintarić, Zagreb 1961. — J. Kaštelan, Beograd 1966. — M. Prelog, Krk 1971. — A. Lakoš-Knežević i Z. Tonković, Zagreb 1982. — V. Ekl, Rijeka 1984, Krk, 1988, Zagreb 1991. — V. S. Gabout, Omišalj 1989. — D. Glavočić, Rijeka 1989. — V. Mažuran-Subotić, Zagreb 1996. — Z. Tonković, Dugo Selo 1996. — N. Albaneže, Karlovac 1998, Maribor 1999. — Lj. Dujmović-Kosovac i K. Jurčec-Kos, Zagreb 1998. — I. Reberski, Vrbnik 2001, Zagreb 2002, 2010, Omišalj 2009. — D. Horvatić: Kamen Mile Kumbatović. Telegram, 7(1966) 298, str. 8. — V. Maleković: Između dviju krajnosti. Vjesnik, 27(1966) 13. I, str. 5. — V. Ekl: Bogatstvo otočkog svijeta. Dometi, 4(1971) 9, umetak između str. 42 i 43. — Ista: Krčke varijacije. Vjesnik, 32(1971) 9. IX, str. 7. — B. Vižintin: Misaona apstrakcija. Novi list, 27(1973) 28. VIII, str. 14. — Z. Tonković: Svijet kamena Mile Kumbatović. Ibid., 28(1974) 15. VII, str. 8. — J. Depolo: Mila Kumbatović. Oko, 8(1980) 215, str. 17. — V. Ekl: Igra i stroj. Vjesnik, 44(1983) 3. XII, str. 5. — Ista: Šarm dosjetke. Ibid., 45(1984) 17. VIII, str. 9. — G. Gamulin: Na Itaci – svijet otajni. Zagreb 1990, 204–208. — G. Blagus: Izlazak iz sjene zaborava. Vjesnik, 57(1996) 13. II, str. 21. — J. Franić: Mila Kumbatović. Kontura, 6(1996) 43/44, str. 52. — I. Župan: Svečanost za oko. Hrvatsko slovo, 2(1996) 1. III, str. 18. — M. Baričević: Vjera u stvaralaštvo. Novi list, 57(2003) 4. V, Pr., str. 7. — P. Kiš: Šezdeset i pet godina rada Mile Kumbatović. Jutarnji list, 6(2003) 10. IV, str. 27. — I. Reberski: Mila Kumbatović (s potpunijom lit.). Zagreb 2003. — A. Mustapić: Sljubila je umjetnost i industriju (razgovor). Slobodna Dalmacija, 61(2004) 14. I, str. 4–5. — N. Šegota Lah: Autogram. Rijeka 2004, 166–169. — (Nekrolozi): B. Hlevnjak, Hrvatsko slovo, 10(2004) 29. X, str. 18. — M. Tenžera, Vjesnik, 65(2004) 20. X, str. 15. — N. Valerjev, Novi list, 57(2004) 24. X, Pr., str. 6–7. — B. Vrga: Sisački likovni vijek. Sisak 2006, 137–146. — I. Bašić: Mila Kumbatović i Oton Gliha – slikari i životni suputnici. Krčki kalendar, 2007, str. 122–126. — M. Tenžera: Slikarica među zvijezdama. Vjesnik, 70(2009) 8. i 9. VIII, str. 54–55.
Ana Šeparović i Višnja Flego (2013)
