KUNIČ, Mihal von

KUNIČ, Mihal von (Kunić, Mihovil), hortikulturnik i publicist (Bán, danas Bánovce na Bebravi, 25. IX. 1765 — Karlovac, 9. IV. 1835). Poznat i kao Kunits, Kunitsch, Kunnits, imenom Michael, Mihael, Mihály i Mihajlo. Školovao se u pijarista u Trenčinu. Bio učitelj njemačkoga jezika i suplent za poljodjelstvo u vojnom zavodu u Wartbergu i gimnaziji u Prievidzi, neko vrijeme mjernik u Nitri, od 1790. ravnatelj školskoga okruga u Brucku na Muri, gdje se istaknuo u reorganizaciji škola, te 1794–97. učitelj i školski ravnatelj u Grazu i okolici; nakon umirovljenja živio u Varaždinu, Zagrebu i Karlovcu. Autor je biografskoga leksikona znamenitih ljudi Habsburške Monarhije (1805–1812) te životopisa istaknutih osoba u Hrvatskoj (J. Sermage, M. K. Raffay, A. Alagović, J. Kuković, M. Haraminčić, G. Smičiklas, M. Ožegović) i posvećenih im prigodnica. Sastavio više udžbenika, priručnika, rječnika i pravopisa njemačkoga jezika te raspravu o mađarskom u kojoj je zastupao njegovu prednost pred ostalim jezicima u Monarhiji (1833). Putovao je i potom objavljivao zapažanja; autor je topografskoga opisa Ugarske (1824) te povijesno-topografskih opisa mineralnih vrela u Topuskom (1827), Varaždinskim Toplicama (1828) i Jamnici (1831). Osobito mu je vrijedna suradnja u časopisu Allgemeine deutsche Gartenzeitung (Frauendorf 1828–35), u kojem je, uz priloge o vrtlarstvu, redovito izvješćivao o vrtovima i perivojima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Tekstovi o uređenju i stanju onih zagrebačkih (vrt M. Vrhovca u Vlaškoj ul., Alagovićev ljetnikovac u Novoj vesi, Ribnjak, Strossmayerovo šetalište, građanski vrtovi), te o gornjogradskoj izgradnji, vrijedan su izvor za proučavanje zagrebačke prošlosti na prijelazu XVIII. u XIX. st. U formi putopisa opisao i vrtove u Samoboru, Brezovici, Paukovcu, Bisagu, Bosiljevu, Križevcima, Varaždinu, Vinici, Virovitici, Voćinu i drugdje, dokumentirajući i danas nepostojeće, bitno pridonijevši poznavanju povijesti vrtne umjetnosti i kulturnih prilika u onodobnoj Hrvatskoj.