KUPUSAC, pisar (XIV. st.). Ovladavši pisarskim umijećem, služio u dvorskoj kancelariji bana Stjepana II. Kotromanića. God. 1351. napisao ispravu kojom je ban knezovima Vuku i Pavlu Vukoslaviću potvrdio baštinske posjede (pisa Kupusac, bana Stipana dijak). Na temelju nje neki su istraživači zaključili da je pisao izrazitom, prastarom majuskulom, te da mu se u pismu i jeziku osjeća velika konzervativnost, pa su bili skloni mišljenju da je pripadao Crkvi bosanskoj, odn. krugu njezinih krstjana (G. Čremošnik, T. Anđelić). Tomu se, međutim, protivi praksa navođenja pripadnika te crkve u izvorima, gdje se uz ime redovito navodi zvanje i čin njezina člana. Drugi autori njegove jezične i pravopisne značajke ne dovode u svezu s crkvenom pripadnošću, ali ističu neke odlike pisanja i vrlo česte ikavizme (T. Raukar).
LIT.: F. Šišić: Iz arkiva u Körmendu. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 6(1904) str. 220–221. — L. Thallóczy: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. München—Leipzig 1914. — S. Stanojević: Studije o srpskoj diplomatici. Glas SKA (Beograd), 1923, 106, str. 67. — G. Čremošnik: Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, NS 3(1948) str. 115. — T. Raukar: O problemu bosančice u našoj historiografiji. Izdanja Muzeja grada Zenice, 1973, 3, str. 122–123, 142. — M. Vego: Postanak srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo 1982. — T. Anđelić: Dijaci u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Tribunia, 7(1983) str. 84–85. — J. Mrgić-Radojčić: Povelja bana Stjepana II Kotromanića knezu Vuku i Pavlu Vukoslaviću 1351. godine. Stari srpski arhiv, 1(2002) str. 81, 83. — Ista: Povelja bana Stjepana II Kotromanića velikom knezu Grguru Stjepaniću. Ibid., 3(2004) str. 23.
Pejo Ćošković (2013)
