KUŠANIĆ, Ivo

KUŠANIĆ, Ivo (Ivan), karikaturist i ilustrator (Zagreb, 9. V. 1924 — Beograd, 21. III. 2003). Polazeći arhitektonski smjer u Tehničkoj školi, objavio 1939. svoj prvi strip za redakciju Mickey stripa te 1940. kao suradnik Novoga vandrokaša, lista N. i W. Neugebauera, nekoliko nastavaka realističkoga stripa Marko Polo. Kao član SKOJ-a uhićen i odveden u logor Jasenovac pa u Staru Gradišku. Partizanima se priključio 1943. U listu Mladi udarnik objavljuje prvu karikaturu i počinje raditi za Agitprop; u listovima Mi mladi (Omladina) crta karikature i ilustracije te humoristični strip Pioniri Ćira i Mira (1944), u kojem nastavlja graditi vlastiti stripovski izraz oscilirajući između disneyevskoga, pod utjecajem braće Neugebauer, i realističkoga. Potom do 1962. objavljuje karikature u beogradskom časopisu Bodljikavi jež (poslije Jež). God. 1946. upisuje se na beogradsku ALU, a počinje surađivati i u zagrebačkom humorističnom tjedniku Kerempuh. Studij slikarstva nastavlja 1947. na ALU u Zagrebu (diplomirao 1952; I. Režek i J. Miše), a ubrzo se posvećuje i animiranomu filmu; glavni je crtač u filmovima Zagreb-filma Susret u snu N. Kostelca i Strašilo V. Mimice (1957) te Lažni kanarinac N. Neugebauera (1958). Istodobno objavljuje ilustracije i karikature u beogradskim listovima Poletarac (od 1951), Pioniri (od 1955) i Vetrenjača (od 1955), pri čem nastavlja razvijati u karikaturi jednostavan crtež jasne kompozicije bez previše detalja, a u ilustraciji slobodniji crtež s reduciranim ekspresivnim detaljima, kojima nerijetko uspijeva istaknuti i interpretirati glavne odrednice teksta. Od 1962. u Beogradu je zaposlen u Politici, u kojoj objavljuje karikature i ilustracije (i u Ilustrovanoj politici), a istodobno radi i na filmovima u Studiju animiranoga filma Kulturnoga centra. Redatelj je i glavni crtač u filmovima Rampa i Konfekcija (1967) te I tako dalje (1969), u koje prenosi osnovne značajke svoje karikature, ponajprije redukciju crteža radi izravnoga izražavanja biti ideje. Od 1970. i u tjedniku NIN objavljuje ilustracije i političke karikature, kojima nastavlja duhovitim komentarom situacije isticati apsurdnost političkih odluka. Bavio se i portretnom karikaturom, podređujući likovni izraz karakternim osobinama karikirane osobe. Umirovljen je 1977, no nastavlja suradnju u beogradskom i zagrebačkom tisku (Večernji list), napose zapaženom rubrikom Tuš Ive Kušanića u Vjesnikovu prilogu Panorama subotom (1977–88). Od 1988. posvećuje se isključivo štafelajnom slikarstvu. Slika tonski vedute, krajolike i marine, uglavnom istarske i dalmatinske, te portrete. Bavio se i ilustriranjem knjiga (B. Ćopić, Muhaste pripovetke. Ljubljana 1949; J. S. Popović, Pokondirena tikva. Zagreb 1961; B. Nušić, Narodni poslanik. Zagreb 1964). Izlagao na Međunarodnom salonu karikature (Bordighera 1960), izložbama NOB u jugoslovenskom stripu (Beograd 1986), Partizanska karikatura (Zagreb 1989) te samostalno u Šapcu 1972. i Beogradu 1997, a posmrtno mu je priređena 2003. izložba u Beogradu. Dobitnik je nagrada »Svetozar Marković« 1969, Zlatno pero Beograda 1973, »Pjer« 1974, Zlatni jež 1985. te nagrada za životno djelo »Svetozar Marković« 1980. i Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Srbije 1990.