KUSTIĆ, Živko

KUSTIĆ, Živko (Ante), novinar, vjerski pisac i prozaik (Split, 12. XII. 1930). Gimnaziju završio u Šibeniku 1949, studij na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1953 (studirao 1955–58. i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu). Zaređen za grkokatoličkoga svećenika 1958. Župnik u Mrzlom Polju i Sošicama do 1963, kad je prešao u uredništvo novopokrenutoga Glasa Koncila u Zagrebu (u to doba uređuje i rubriku aktualnosti u listu Veritas), kojemu je glavni urednik 1973–90. Potom u Ministarstvu iseljeništva RH vodio Odjel za veze s vjerskim zajednicama među Hrvatima izvan domovine i 1991–93. u Frankfurtu na Majni bio glavni urednik mjesečnika Živa zajednica. Na poziv Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu 1993. pokrenuo i do umirovljenja 1999. uređivao tjedni bilten Informativne katoličke agencije (IKA) te Biblioteku IKA – dokumenti; nakon toga duhovnik u domu za starije i nemoćne osobe. U Glasu Koncila objavljivao redakcijske osvrte (tiskano i u izdanju Okovana Crkva u Hrvatskoj. Zagreb 2013) te društveno-religijske reportaže, pod pseudonimom Don Jure 1964–94. pak zapaženu kolumnu Pisma seoskog župnika, u kojoj je odmjerenom ironijom – nerijetko izazovno za režim (zbog napisa dva puta osuđen) – obrađivao teme iz života Katoličke crkve u Jugoslaviji, zastupajući vjerske, nacionalne i općeljudske vrijednosti (izbor tiskan 2009), a vodio je i rubrike Mladi i njihovi problemi te, u suradnji s istaknutim teolozima, Naši razgovori. Srodne kolumne pisao i u tjedniku Globus (Zrenik iz zapećka, 1991–92; tiskano kao Hrvatska – mit ili misterij, 1995) te od 1998. u Jutarnjem listu (Jutarnja propovijed; izbori tiskani u Zagrebu kao knjižice Tajna Gospine krunice, 2002, i Jutarnja propovijed, 2009). Autor je katehetskih priručnika za prvopričesnike (Svadbeno ruho. Zagreb 1982; 5 izd. do 1998) i krizmanike (Mač duha. Zagreb 1982; 10 izd. do 1996) te egzegetičkoga za misna čitanja (Nedjeljna ABeCeda biblijske vjere, 1988), hagiografija odn. biografija M. Kolbea (Dobrovoljac bunkera gladi. Zagreb 1968), Anđelke Bošnjak (Djevojka sa zlatnim križem. Zagreb 1968) i Sonje Mudronje (Sonja. Zagreb 1970), A. Antića (Tješitelj čudotvorni. Zagreb 1989) te A. Stepinca (Stepinčevo doba. Zagreb 1991), popularnih uvoda u kršćanstvo (Bog za odrasle. Zagreb 1985; 4 izd. do 1997), hinduizam, budizam, konfucijanizam, taoizam, islam i židovstvo (Velike religije svijeta. Zagreb 1974, 1987², 1993³; prethodno objavljeno u Kani) te u teleološke argumente za Božju opstojnost (Priroda govori o Bogu. Zagreb 1975; 5 izd. do 1990; mađ. izd. Szeged 1994, slov. izd. Novi Sad 1994); predavanje na Macquariejevu sveučilištu u Sydneyu tiskano mu je kao brošura Kako Crkva služi hrvatskom narodu (Hamilton 1989, Zagreb 1990). Kao supokretač i suradnik Maloga Koncila, osmislio 1972. njegovu Vjeronaučnu olimpijadu te više godina sastavljao ispitnu građu, skupljenu potom u knjigama Mali ključ Biblije (1974), Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata (1976), Hoćeš li se krstiti? (Zagreb 1978; 5 izd. do 1997; mađ. izd. Novi Sad 1980), Evanđelje po Mariji (Zagreb 1988) i Hrvatska u devet zagrebačkih stoljeća (Zagreb 1994). Tematizirajući život vjernika u socijalizmu, napisao je roman Zaljubljeni robovi (1973) i nizove uokvirenih crtica za mladež Dječak u prozoru (1971; dramatizirao V. Rabadan 1976) te, s izrazitijom katehetskom svrhom, Domagoj (1975) i Tomica i njegova pisma (1972), posljednje u epistolarnoj formi (oboje prethodno tiskano u Malom Koncilu), i zbirku »apokrifnih pripovijesti iz Isusova doba« Let glinenih ptica (1999). Surađivao i u periodicima Bogoslovska smotra (1968), Spectrum (1985, 1994), Obnovljeni život (1986), Žumberački krijes (1993), Erasmus (1994) i Kateheza (1994), u izdanjima GK Magazin (1974), Jeke jednoga koncila (1984), Tijelo, sport i teologija (Zagreb 1988), Kristova crkva. Kateheze, 2 (Zagreb 1989), Ocjena stanja demokratskih sloboda u Republici Hrvatskoj (1995), Federacija Bosna i Hercegovina – država i civilno društvo (1995), Antisemitizam, holokaust, antifašizam (1996), Uvod u novinarstvo (Zagreb 1996), Marica Stanković (2001) i Nastanak i razvitak Kršćanske sadašnjosti (2010), tiskanima u Zagrebu, te onima Vjeronauk u duhovnoj obnovi Republike Hrvatske (Split 1992), Život i djelo don Jose pl. Felicinovića (Pag—Zadar 2002), Pristupi i prosudbe (Mostar 2008) i Crkva i samostan paških benediktinki (Pag 2010). S talijanskoga u suradnji preveo Pastoral selilaštva među teološkim disciplinama (Zagreb 1982) i Pismo obiteljima pape Ivana Pavla II (Zagreb 1994). Djelatan u Kršćanskoj sadašnjosti od njezinih početaka potkraj 1960-ih, bio joj potpredsjednik 1977–78. Potpredsjednik Hrvatskoga novinarskoga društva 1995–99. i dobitnik nagrade za životno djelo Hrvatskoga društva katoličkih novinara 2002, jedan je od najistaknutijih katoličkih novinara u Hrvatskoj. Potpisivao se i inicijalima te šifrom žk.