KUZMANOVIĆ, Adalbert (Mladen), pisac (Laćarak kraj Srijemske Mitrovice, 17. VI. 1863 — Sarajevo, 28. I. 1911). Nižu gimnaziju završio u Mitrovici 1879. Od 1880. tehnički crtač i pisar u službi okružnih oblasti u Travniku, potom činovnik u katastru pri Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Na poziv K. Hörmanna zaposlio se u administraciji lista Nada 1897, bio član uredništva i suradnik S. S. Kranjčevića do ukinuća lista 1903, potom do kraja života činovnik u Zemaljskoj vladi. Poučnim pjesmama na tragu usmenoga pjesništva, rugalicama, crticama i novelama pučkosentimentalnoga izričaja s motivima iz bosanskoga života surađivao u periodicima Vragoljan (1883), Hercegovački bosiljak (1884), Zvekan (1893, 1895), Nada (1897–1903), Novi viek (1897–99), Hrvatski branik (Mitrovica 1898, 1903), Osvit (1898–1900), Prosvjeta (1898–1900), Hrvatska domovina (1900), Vienac (1901), Sarajevski list (1902, 1908), Agramer Tagblatt (1904–05), Lovor (1905), Die Drau (1906), Napredak (kalendar, 1907–09) i Behar (1908–09). U zbirci refleksivne lirike i proze Lugom i perivojem (Mostar 1899) nasljeduje romantičarski patetični pejzažno-domoljubni modus, no uspjela versifikacijska rješenja upućuju na Kranjčevićev utjecaj. U novelama iskazuje umijeće u realističkom oblikovanju likova i ambijenta, napose bosanskoga sela (»Pra« Mijo. Nada, 1902, 1; Prosjak Lovro. Napredak, 1907). Dominantnu sklonost satiri i karikiranju izrazio je u najuspjelijem, dramskom, dijelu opusa (Vitropir. Zagreb 1901), koji je dijelom objavio u Hrvatskom kolu (Zulumćar, 1905, nagrada MH; Za obraz, 1907; Republika u Magaraševcu, 1908). U dramama u vodviljskom stilu tematizira ljubavne zaplete, politički život u provinciji te vjersku i nacionalnu nesnošljivost, duhovito ocrtavajući bosansku i srijemsku malograđansku okolinu na prijelazu XIX. u XX. st. Pisane autentičnim lokalnim idiomom i prožete dinamičnim dijalozima, neke su stekle znatnu popularnost te bile izvođene u HNK u Zagrebu (1901, 1903, 1907. neobjavljena komedija Zalog) i Osijeku (1923). Zastupljen je u izboru Hrvatska riječ u Srijemu (Zagreb 1995) te prevođen na njemački. Služio se inicijalima i pseudonimima Kuzma Nović, Ni Hrvat ni Srbin već vladin čovjek.
LIT.: (O knj. Lugom i perivojem): V. Cvetišić (V. C. A.), Vienac, 31(1899) 39, str. 635. — I. Krnic, Nada, 5(1899) 20, str. 319. — (O knj. Vitropir): S. Ćorović, Srpski književni glasnik (Beograd), 2(1902) VI/2, str. 783–787. — (J. Hranilović), Vienac, 34(1902) 12, str. 189. — R. Perušek, Ljubljanski zvon, 22(1902) 10, str. 712. — M. Dežman (Ivanov): (O predstavama Za obraz i Republika). Vienac, 35(1903) 23, str. 742–743. — (O predstavi Zalog): B. Livadić (Ld.), Savremenik, 2(1907) 11, str. 701–702. — M. Marjanović (M.), Pokret, 4(1907) 236, str. 6. — A. Radić: (O drami Za obraz). Glas Matice hrvatske, 2(1907) 21/24, str. 158. — (Nekrolozi): Lj. Dvorniković, Savremenik, 6(1911) 4, str. 248–249. — J. Milaković, Narodne novine, 77(1911) 28, str. 2–4. — A. Milčinović: (O predstavi Republika). Kazališni list, 1(1923) 23, str. 11–12. — (O predstavi Vitropir). Nova Hrvatska, 3(1943) 134, str. 7. — Repertoar hrvatskih kazališta, 1–2. Zagreb 1990. — D. Horvatić: Kuzmanović, Adalbert. U: Hrvatska riječ u Srijemu. Zagreb 1995, 224.
Tea Rogić Musa (2013)
