KUZMIĆ, Ivan Evanđelist

KUZMIĆ, Ivan Evanđelist (Cusmich; Giovanni Evangelista, Vanđo, Petar), ljekarnik, prirodoslovac i glazbenik (Dubrovnik, 25. XI. 1807 — Dubrovnik, 31. XII. 1880). Gimnaziju završio 1826. u pijarističkom Collegium Rhagusinum, gdje su mu učitelji bili braća F. M. i U. Appendini. Istodobno radio kao ljekarnički vježbenik u franjevačkoj ljekarni 1821–26. Stupivši u Franjevački red, studirao filozofiju i teologiju u bogoslovnom učilištu Male braće 1826–30. te nakon završnoga ispita u Teološkom institutu Nadbiskupskoga sjemeništa u Zadru bio 1832. zaređen za svećenika. Kako je pokazivao posebno zanimanje za farmaciju i prirodne znanosti, iste je godine poslan u Padovu, gdje je na Sveučilištu polazio jednogodišnji tečaj farmacije i diplomirao 1833. Vrativši se u Dubrovnik, imenovan je 1834. kao »maestro nell’arte farmaceutica« voditeljem franjevačke ljekarne u sklopu samostana, kojom je upravljao do kraja života. Obnašao je službe kustoda 1850. i 1866, gvardijana 1851, provincijala 1860–66. i rektora Teološkoga učilišta 1866. Sudjelovao na generalnom kapitulu Reda u Rimu 1862. General Reda odlikovao ga je 1850. naslovom exprovincijal. — Od rane se mladosti zanimao za botaniku. Skupljao je hrvatska imena biljaka iz starih ljekaruša i herbarija, te nazive iz narodnoga govora, proučavao i dopunjivao rukopise u samostanskoj knjižnici te sastavio vlastiti imenik bilja na pedesetak listova. Imenik je, na molbu S. Brusine, ustupio B. Šuleku, koji se tim materijalom služio u svojem Imeniku bilja (1879). Bavio se i zoologijom. Istraživao je i skupljao kopnene, slatkovodne i morske puževe i školjke južne Dalmacije. U potrazi za mekušcima obišao je područje od ušća Neretve do Budve te skupio vrijednu i bogatu zbirku. Više od 450 primjeraka malakološke zbirke, s točnim oznakama prebivališta pojedine vrste, darovao je 1857. prirodoslovnomu kabinetu zadarske gimnazije (popis tiskan u Programma dell’I. r. ginnasio completo di prima classe in Zara, 1858). Dio zbirke darovao je 1872. Domorodnomu muzeju u Dubrovniku, a dio 1875. Brusini i Hrvatskomu narodnomu zoološkomu muzeju u Zagrebu. Nekoliko vrsta puževa i školjaka nazvano je njegovim imenom (Clausilia kusmici, Emarginula kusmiciana, Melanopsis kusmici, Scalaria kusmici, Turbonilla kusmici). Bio je član Zoološko-botaničkoga društva u Beču i Malakološkoga društva u Bruxellesu. — Glazbenu izobrazbu stekao u samostanskom učilištu. Svirao je orgulje, fagot i kontrabas, vodio crkveni zbor, a više godina upravljao je i gradskim glazbenim učilištem. Bavio se i skladanjem crkvene glazbe. U glazbenom arhivu samostana Male braće sačuvani su rukopisi četiriju njegovih skladba: Tantum ergo in B za glas, orgulje i orkestar, Tantum ergo in B za orkestar i solistička puhaća glazbala (i inačica za sopran i orkestar), Tantum ergo in As za bariton solo i Tantum ergo in As za bariton solo i orgulje (posvećeno S. Frankoviću, 1852). Rukopis biografskoga djela Životi tolikih glazbenika, koji je 1919. proučavao F. Jurić, zagubljen je, a prema S. Skurli, napisao je i Povijest glazbe u Dalmaciji, što do sada nije pronađeno. Pisao i epigrame (Franji I, 1827; B. Albertiniju, 1832) te priredio posmrtnu knjižicu s epitafima i prigodnicama, vlastitim i drugih autora, Onori funebri resi alla memoria di Monsignore fra Sebastiano Francovich M. O. Vescovo di Sione (Split 1865). K. je umnogome obogatio knjižnicu samostana Male braće prikupljajući rukopise i tiskovine iz ostavštine dubrovačkih obitelji. Uz djela iz prirodoslovlja i farmacije, posebno je počeo sređivati i popisivati glazbenu građu razvrstavši ju u 120 velikih kantelona, zatim ju kataloški uredio (Catalogo musica vocale ed instromentale nel convento dei F. F. Francescani in Ragusa, 227 stranica) te time postavio temelje glazbenomu arhivu samostana. Bavio se i povijesnim istraživanjem (Cenni storici sui Minori osservanti di Ragusa. Trst 1864) te numizmatikom.